Epilepsija
Danas je Ljubičasti dan - Dan podrške osobama s epilepsijom
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Ljubičasti dan je manifestacija pokrenuta 2008. godine, na inicijativu tada 9-godišnje djevojčice Cassidy Megan, njenih roditelja i Udruge za epilepsiju iz Nove Škotske u Kanadi.
Cassidy je zbog epilepsije imala ograničenja u svakodnevnom životu, a posebno neugodna iskustva za nju su bila stigmatizacija i izolacija. Ponukana takvim osjećajima i željom da ljudi oko nje više znaju o epilepsiji, javno je istupila i pred cijelim svijetom izjavila da ima epilepsiju. Od tada se datum 26.03. obilježava kao ''Ljubičasti dan'' – Dan podrške osobama s epilepsijom.
Tijekom prošlih sedam godina Cassidyno lice se smiješilo sa tisuće plakata i slalo poruku ''Želim da ljudi znaju da nisi sam ako imaš epilepsiju!''
Mnoštvo različitih organizacija u preko sto zemalja svijeta prepoznale su vrijednost i važnost te poruke i pridružile se obilježavanju manifestacije ''Ljubičastog dana''. 26. ožujka ljudi iz cijelog svijeta nose ljubičasto kako bi na taj način iskazali podršku osobama s epilepsijom, u mnogim školama održavaju se predavanja, organiziraju se koncerti, plesovi, večere, šetnje, utrke i drugi sportski događaji obilježeni ljubičastom bojom.
Za obilježavanje dana izabrana je ljubičasta boja lavande koja je internacionalna boja epilepsije, a isto je tako povezana i s osjećajem usamljenosti koji se učestalo javlja kao posljedica društvene stigmatizacije i izolacije osoba s epilepsijom.
Uzroci epilepsije mogu biti brojni poremećaji središnjeg živčanog sustava. To mogu biti prirođeni poremećaji razvoja, infekcije, tumori, bolesti krvnih žila, degenerativne bolesti, metabolički poremećaji ili traume. U dječjoj dobi, prema učestalosti, najčešći uzrok je porođajna trauma, potom poremećaji razvoja krvnih žila, prirođena oštećenja, ozljede glave, infekcije, novotvorevine ili tumori. U odrasloj dobi najčešći su uzrok moždani udari, ozljede glave, intoksikacije odnosno prekomjerno konzumiranje alkohola i/ili droga, tumori i infekcije.
Osobe koje su u djetinjstvu imale tzv.febrilne konvulzije, zatim osobe koje su imale operacije mozga, osobe koje su imale traumu glave , osobe koje u svojoj obitelji imaju bliske srodnike koji boluju od epilepsije, predstavljaju rizične skupine ljudi koje su možda više izložene mogućnosti epileptičnih oboljenja.
U svijetu 50 milijuna ljudi ima epilepsiju pri čemu godišnja incidencija iznosi od 50 do70 na 100 000 stanovnika.
Opća stopa incidencije u epidemiološkoj studiji u Bosni i Hercegovini iznosila je 47,38/100 000, a opća stopa prevalencije 3,30/1 000 stanovnika.
6 milijuna ljudi u Europi ima epilepsiju
400 000 novih slučajeva svake godine tj. 1 novi pacijent svake minute
100 000 djece i adolescenata sa dijagnozom epilepsije godišnje
130 000 ljudi starijih od 65 godina sa dijagnozom epilepsije godišnje
Danas jos uvijek ne postoje lijekovi, cjepiva kojima bi medicina mogla spriječiti razvoj epilepsije. Liječnici jedino što mogu prevenirati su epileptički napadaji, zbog čega savjetuju pacijentima koji boluju od epilepsije da izbjegavaju različite provocirajuće čimbenike poput nespavanja, neredovitih obroka i pada šećera u krvi, uzimanje alkohola ili psihostimulansa, i slično.
Imajući na umu da epileptički napadaji manje-više oštećuju mozak, od životnoga je značenja liječiti bolest od njezinoga početka. U napadaju, osim toga, može doći i do ozljede prilikom pada. Vrste liječenja ovisit će o tipu napadaja i o rezultatu obrade.
Mogu li svi liječnici liječiti oboljele od epilepsije? Liječenje oboljelih od epilepsije, najčešćeg neurološkog poremećaja, veoma je kompleksno i zahtijeva interdisciplinarni pristup.
Prema preporukama ILAE-a (Internacionalna liga za borbu protiv epilepsije) dominantnu ulogu u liječenju ovih bolesnika trebaju imati epileptolozi za djecu i odrasle, koji svojim iskustvom i znanjem o najsuvremenijim dostignućima na tom području mogu najbolje pomoći osobama s epileptičkim manifestacijama.
Liječenje je najčešće farmakološko, tj. lijekovima iz skupine antiepileptika, a za one pacijente koji imaju epileptičke napadaje unatoč odgovarajućim lijekovima, danas se preporučuje kirurško liječenje epilepsije.
Epilepsija za većinu oboljelih osoba ne bi trebala predstavljati prepreku za normalan, sretan i ispunjen život. Međutim, kvaliteta života pojedinih osoba s epilepsijom može biti narušena zbog težine i učestalosti napadaja, zbog neprimjerenog odnosa sredine prema osobama s epilepsijom, ponekad i zbog nekih nuspojava antiepileptičkih lijekova.
Za uspješan život s epilepsijom potrebno je pozitivno razmišljanje, podrška životne sredine i kvalitetna zdravstvena skrb. Ponekad najteži dio života s epilepsijom predstavlja odgovor na pitanje – kako se nositi s reakcijama drugih osoba?
Ukoliko netko od čitatelja ima bilo kakav dodatna pitanja u vezi člana obitelji, prijatelja poznanika koji ima epilepsiju, može se javiti u Sveučilišnu kliničku bolnicu Mostar na Bijelom Brijegu u Ambulanta za epilepsije koja je organizirana svake srijede od 9 do14 sati, a pregledi se mogu zakazati u sklopu Neurološke ambulante ili na broj tel. 036 336 151.
