David Bowie, čovjek koji je pao na Zemlju

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Danas se obilježava godišnjica smrt legendarnog pjevača David Bowiea koji je 2016. godine preminuo u 69. godini nakon što se u tajnosti 18 mjeseci borio s rakom. Pjevač koji je samo tjedan dana prije smrti objavio novi album "Blackstar", bio je poznat kao tvorac glam rocka i jedan je od najuspješnijih umjetnika 20. stoljeća.

Ovaj britanski rock glazbenik, skladatelj, glumac, producent, aranžer i glazbeni tehničar rođen je kao David Robert Jones 1947. godine u Londonu, a glazbeno je bio aktivan punih pet desetljeća. Bio je zasigurno jedan od najproduktivnijih glazbenika 20. stoljeća. Zvali su ga glazbeni kameleon jer je rado posezao za novim i neistraženim. Generacije glazbenika upravo su njega citirali kao inspiraciju.

Bio je sklon mijenjanju glazbenog stila i imidža, a njegov rad i inovacije naročito postaju specifične od 1970. godine. Pojavljivao se i na filmu kao vrlo uspješan glumac, video redatelj i vizualni umjetnik.

S 15 godina doživio nesreću kada ga je prijatelj George Underwood, koji je nosio prsten na ruci, udario u lijevo oko u svađi zbog djevojke i teško ga ozlijedio. Bowie je osam mjeseci izostao iz škole, sve dok liječnici nisu završili s operacijama i dok opet nije mogao normalno otvarati i zatvarati oko. Oko mu nikad nije potpuno zaliječeno, jer mu je zjenica neprestano dilatirala. Rezultat toga je trajno oštećenje dubinskog opažanja i teško raspoznavanje boja. Unatoč svemu ostao je dobar prijatelj s Underwoodom, koji je ilustrirao njegove rane albume.

Glazbenu karijeru započeo je vrlo rano kao 16-godišnjak. Svoj prvi sastav "The Konrads" osnovao je 1962. te je bio član mnogih blues sastava, a kasnije s bluesa prelazi na stil britanskog popa.

Svoj prvi album "David Bowie" izdao je 1967. godine. Nakon njega drastično mijenja glazbeni stil i imidž te izdaje album "Man Of Words, Man Of Music", koji nije privukao veliku pažnju, no na njemu se nalazila "Space Oddity" koja je postigla zapažen uspjeh u Britaniji, a glavnom junaku pjesme Majoru Tomu vratio se autobiografski desetak godina kasnije u hitu "Ashes to Ashes".

S bendom Hype izdaje treći album "The Man Who Sold the World", na kojem odbacuje zvuk akustične gitare s prijašnjih albuma i zamjenjuje ga zvukom električne gitare Micka Ronsona. Premda je ovo bio "prvi pravi" Bowijev album, s hard rock stilom i praskavim Ronsonovim gitarskim izvedbama, nije zabilježio veći uspjeh.

Ni sljedeći album  "Hunky Dory" iz 1971. godine nije bolje prošao od prethodnog, iako ga kritičari nazivaju jednim od njegovih ključnih albuma. Nakon njega Bowie najavljuje svoju homoseksualnost, boji kosu u crveno i izgleda kao androgina rock zvijezda. Bio je to uvod za album "The Rise and Fall of Ziggy Stardust and the Spiders from Mars", jedan od ključnih trenutaka u Bowievoj diskografiji, ali i u povijesti rocka.

Prvu polovicu sedamdesetih obilježila je Ziggy Stardust faza. Bowie je tada bio glam rocker, s tonom make upa na sebi i tisućama mladih fanova koji su se trudili izgledati isto kao i on. Ta publika ostala je šokirana kada je David "okrenuo ploču", skinuo šminku i okrenuo se novim izazovima, soulu i funku koji je sredinom 70-ih žario i palio s druge strane Atlantika.

Thin White Duke ili Mršavi bijeli vojvoda bio je novi Bowiev alter ego. 1976. godine koketirao je sa fašizmom, a cijela je priča kulminirala njegovom fotografijom sa londonske stanice Victoria na kojoj pozdravlja okupljene rukom uzdignutom u naci pozdrav. Bowie se kasnije odrekao takvih razmišljanja i pripisao ih prekomjernoj uporabi droga. Ta faza dala nam je sjajne albume "Young Americans" i "Station to Station" sa hitovima "Fame", "Golden Years" i sjajnom baladom "Wild is the Wind".

Iz tog doba sjećamo se i sjajnog filma Nicholasa Roega "Čovjek koji je pao na zemlju", u kojem Bowie glumi vanzemaljca koji se srušio na Zemlju. Bio je to zgodan epitaf za "upokojenog" Ziggyja, koji je također bio s druge planete. Filmsku karijeru Bowie je nastavio. Početkom 80-ih igra vampira u filmu "Glad" sa Catherine Deneuve, a portretirao je ni više-ni manje nego Nikolu Teslu u filmu "Prestiž".

Bježeći od Ziggyja i Vojvode, Bowie se u drugoj polovici 70-ih našao u Berlinu, tada gradu podijeljenom žicom i zidom. Slijedio je novi radikalan zaokret. Družeći se s članovima tada još relativno neafirmiranog elektronskog kvarteta Kraftwerk, Bowie snima krucijalne albume svoje karijere "Low" i "Heroes", objavljene u razmaku od svega deset mjeseci 1977. godine. Heroji su priča o mladom paru koji se sastaje kraj zida, pjesma je u međuvremenu nadrasla tadašnji kontekst i postala možda i njegov najprepoznatljiviji rad.

Berlinska trilogija uključuje i album "Lodger", koji nije sniman u Berlinu, ali je na njemu i dalje radio utjecajni britanski glazbenik i producent Brian Eno. U Berlinu se Bowie družio i sa Iggy Popom, bivšim vokalom The Stooges, koji baš u to vrijeme kreće u solo karijeru i objavljuje sjajne albume "The Idiot" i "Lust for Life". Bowiev doprinos bio je značajan, a mnoge će pjesme sa njih i sam kasnije obraditi.

Album "Scary Monsters and Super Creeps" iz 1980. godine donosi nešto čvršći zvuk i povratak standardnijem glazbenom izričaju. Bowie surađuje sa vođom progresivne skupine King Crimson, sjajnim gitaristom Robertom Frippom, a uz "Ashes to ashes", album nosi i hit "Fashion", Bowiev obračun sa konzumerizmom.

Dotad visokoproduktivni Bowie, koji je u 70-im izbacivao minimalno album godišnje, a ponekad i dva, uzima laganiji tempo. Surađuje sa grupom Queen na hitu "Under Pressure", snima glavnu temu za film "Cat People". Pjesma će se u nešto drukčijem, rockerskijem izdanju naći na velikom povratničkom albumu iz 1983. godine "Let's Dance".

MTV je tih godina napravio veliki proboj, a Bowie ima sjajne video spotove za hitove s novog albuma. Među njima je i "China Girl", jedna od pjesama koju je snimio sa Popom.

Bowie se godinu dana kasnije značajno naslonio na prethodnu suradnju sa Popom, na albumu "Tonight" iz 1984. godine nekoliko je obrada iz te faze, uključujući i naslovnu pjesmu, veliki hit i duet sa Tinom Turner, koja se te godine također vratila pod svjetla reflektora albumom "Private Dancer" u produkciji elektronskog tima Heaven 17.

Nakon nekoliko relativno prosječnih solo uradaka i heavy rock projekta Tin Machine, Bowie se na velika vrata vraća početkom 90-ih albumom "Black Tie, White Noise". 1993. godine objavljuje i soundtrack za film "Buddha of Suburbia", a krajem 1995. godine na tržište izlazi još jedno njegovo remek djelo "Outside", konceptualni album o distopijskom svijetu potkraj 21. stoljeća, na kojem ponovno surađuje sa Brianom Enom. Svemirska tematika opet je na meniju, najveći hit albuma je suradnja sa Pet Shop Boys u hitu "Hello, Spaceboy".

Mnogi glazbenici samo sanjaju o karijeri kakvu je imao David Bowie. Godine 1996. ušao je i u slavni Rock and Roll Hall of Fame muzej u Clevelandu u Ohiu. Tada su uvodnu riječ imali njegovi prijatelji glazbenici, David Byrne iz Talking Headsa te Madonna.

Bowie je primljen u Hall of Fame kada su i Pink Floyd, Jefferson Airplane, The Velvet Underground, Gladys Knight and the Pips, The Shirelles te Little Willie John.

Kao završno djelo svoje karijere, samo nekoliko dana prije smrti, na svoj 69. rođendan, objavio je "Blackstar", kojim progovara o smrti i religiji, a koji su kritičari ocjenili njegovim najinovativnijim albumom dosad.