Djeca čiji očevi ne rade sklona pretilosti

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Istraživanje turskih znanstvenika pokazalo je da su djeca jedinci više podložni pretilosti, javlja agencija Anadolija.

Znanstvenici s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Ankari izvršili su istraživanje o povezanosti prehrambenih navika i sklonosti pretilosti. Istraživanje je urađeno na tri tisuće djece dobi od 11 do 14 godina.

Kada je riječ o djeci koja imaju braću i sestre od ukupnog broja ispitanika njih 4,6 posto je imalo blagu pretilost, dok je 4,7 posto djece imalo ozbiljnijih problema sa kilažom. S druge strane kod djece bez braće i sestara situacija je nešto ozbiljnija.

Kod 7,7 posto je zabilježen blagi oblik pretilosti, dok je kod 7,1 posto djece gojaznost bila izražena.

Osim toga rezultati istraživanja su pokazali da i zaposlenje majke igra ulogu u sklonosti pretilosti njihove djece.

"Kod djece čije su majke nezaposlene lagani vid pretilosti je zabilježen u postotku od 4,8, dok je ta brojka kod djece čije majke rade 5,7 posto. Pretilost je prisutnija kod djece čije su majke u radnom odnosu, tj. koje redovno odlaze na posao. U odnosu na njih djeca čije majke ne rade imaju 0,9 posto manju šansu da budu podložna pretilosti", navodi se u rezultatu istraživanja.

S druge strane rezultati su pokazali zanimljivu povezanost očeva sa sklonošću pretilosti njihove djece.

"Kod djece čiji očevi ne rade zabilježena je pretilost u visini 7,6 posto, dok je kod djece čiji očevi rade pretilost 4,9 posto", što ukazuje da nezaposlenost očeva uvećava dječju sklonost pretilosti za 2,7 posto.

Rezultati istraživanja uzeli su u obzir i način i sredinu u kojoj se djeca hrane. Djeca koja doručkuju u svom domu zajedno sa roditeljima znatno su manje izložena pretilosti. Među tom djecom zabilježeno je 1,4 posto slučajeva lakšeg oblika pretilosti te 3,4 posto izražene gojaznosti. Na drugoj su strani djeca koja nisu imala obiteljske doručke.

Kod njih je zabilježeno 3,7 posto lakše i 2,2 posto izražene pretilosti.
Korištenje računala i gledanje televizije također se dovodi u vezu s viškom kilograma.

Kod djece koja su gledala televiziju do jedan sat zabilježeno je 4,3 posto slučajeva pretilosti, 4,6 posto kod djece koja su gledala televiziju između jedan i dva sata, 6,1 posto kod djece koja su gledala televiziju 2-3 sata, dok je taj postotak čak 6,5 kod djece koja su televiziju gledala više od četiri sata.