Djeca progovorila: Najviše se diskriminiraju oni koji su druge vjere i koji nemaju para

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Oko 120 djece iz 18 gradova iz cijele Bosne i Hercegovine, u subotu je u Mostaru organiziralo dječji sajam 'Malim koracima do velikih djela', kojim su željeli poručiti odraslima, ali i svojim vršnjacima kako imaju svoja prava i budućnost.

Radmila Rangelov Jusović direktorica Centra za obrazovne inicijative Step by Step, rekla je kako je cjelokupni projekt 'Obrazovanje za pravično društvo zapravo priča o tome kakav svijet ostavljamo našoj djeci i o tome koliko ih podučavamo da stvore neki drugačiji svijet.

Kakve vrijednosti ostavljamo?

''Mi se nismo pokazali u tome kakav svijet ostavljamo, jer ne dajemo djeci viziju svijeta kojeg oni mogu praviti. Na ovaj način želimo im reći 'ne morate uklapati u svijet ovakav kakav jeste, možete praviti drugačiji svijet'. Oni će jednog dana biti odrasli, nisu oni samo djeca. Ovaj sajam je kruna onoga što su radili, ovo im je prilika da preuzmu odgovornost. Oni su sami pripremili sajam, od samog scenarija, konferencije, pisma medijima, povelje koje su pisali zajednički, odredili su ambasadore koji će potpisati povelje… Koliko god to odraslima značilo ili ne, djeci znači, jer stvaraju osjećaj da kroz kreiranje nečeg, uče i vide rezultat svog rada i svojih priprema'', rekla je Jusović, napominjući da je ovo idealna prilika da djeca putuju, vide druge gradove, da imaju partnerske škole i međusobno se posjećuju.

''Djeca se s puta i iz posjete drugim gradovima vrate puni utisaka i ushićenja 'daj mi priliku da vidim, da se upoznam s cijelim svijetom', trebamo im dati priliku da vide da je svijet ogroman i da u svijetu ima puno dobrih stvari. Ovo je prilika da osjete djetinjstvo kakvo bi moralo biti svakom djetetu, djetinjstvo koje je puno kreativnosti, druženja, smijeha, radosti, igre, ali i dobrog obrazovanja'', zaključila je Jusović.

Pitanje cijele kampanje se bavi vrijednostima, a svaki mjesec imaju drugu vrijednost kojom se bave, od poštenja, obrazovanja, čuvanja prirode…

''Mi samo kukamo da vrijednosti nema, ali mi zapravo ne podučavamo. U suradnji s Media Centrom škole su sudjelovale u projektu koji se bavi borbom protiv diskriminacije, gdje su djeca pokušavala naučiti što taj pojam znači i kako on u svakodnevnom životu izgleda i djeca iz škola su pripremila predstave forum teatra. Ovakvim vidom učenja djecu želimo naučiti da prepoznaju oblike diskriminacije u bilo kojoj sferi života i da reagiraju'', kaže Jusović.

Djeca prepoznala socijalnu diskriminaciju

Objašnjavajući pojam forum predstave i suradnje s inicijativom Step by step, Slobodanka Dekić iz Mediacentra Sarajevo i koalicije 'Jednakost za sve', rekla je kako se kroz forum teatar ljudima pokušavaju približiti određeni problemi.

''Postavi se scena koja je nasilna i konflikta te u kojoj postoji osoba koja je tlačena (žrtva), tlačitelji i neutralni kakvih je najviše, koji šute i gledaju sa strane, a kakvih je najviše u našem svijetu. Djeca su sama radila sve pravila i postavljala scenu, radilo se u osam škola i reakcije publike su fenomenalne. Sve škole su izabrale raditi međuvršnjačko nasilje i oni su to prepoznali kao problem koji proizlazi iz razlika među djecom koja se prave na osnovu socijalnih i ekonomskih nejednakosti'', kaže Dekić ističući kako je po djeci to gorući problem.

''Djeca su prepoznala kako je najveća diskriminacija napadanje nekoga tko nije isti kao mi, bilo to zato što ima manje novaca, ili što se oblači drugačije, izgleda drugačije ili pripada nekoj manjini. Njima je bilo najvažnije da probleme predstave, a mi smo im pomogli samo da to uobliče što bolje'', kaže Dekić, govoreći kako su se djeca fantastično potrudila a ovo je super način da se s djecom radi jer ova metoda izvlači iz djece najbolje i najkreativnije.

S obzirom na super rezultate ovakvih predstava, Dekić kaže kako će nastaviti s projektima, jer je važno da djeca na 'svom jeziku iskažu što ih muči'.

Diskriminacija u Mostaru - Vjera i izgled

Mostarska škola Ivana Gundulića bila je domaćin sajma u Mostaru, a ostale kolege i posjetitelje animirali su predstavom pod nazivom 'Seljančica štreberica'.

''Ponajprije smo išli u Sarajevo da se upoznamo s forum teatrom, onda su sve partnerske škole imale svoju forum teatar predstavu. Naš tekst je napisala nastavnica Elvira Gagro, a naziv teksta je 'Seljančica štreberica'. U predstavi želimo obraditi pozornost na diskriminaciju nad nekim tko je sa sela, tko nema isto bogatstvo kao drugi, tko nije u mogućnosti priuštiti sebi ono što mogu druga djeca u školi'', rekla je dvanaestogodišnja Barbara Vujevuć, dodajući kako se obraća pozornost i na one učenike koji imaju bolje ocjene i više se trude pa ih ostali zezaju radi toga.

''Mi ovom predstavom želimo poručiti da sva djeca imaju ista prava i da smo svi jednaki bez obzira na rasu, nacionalnost i vjeru. Dugo smo radili na predstavi reakcije prijatelja su super i drago im je što smo iznijeli ovaj problem jer se svaki dan s njim susrećemo u školi'', rekla je dvanaestogodišnja Lucija Pušić, dodajući kako se u stvarnom životu, u školi svakodnevno susreću s problemima i diskriminacijom različitih vjeroispovijesti i izgleda.

Autorica teksta predstave koju si izvela djeca, nastavnica hrvatskog jezika i književnosti Elvira Gagro, koja trenutno radi u OŠ Ivana Gundulića u Mostaru, kaže kako su učenici nakon škole kazališta koju su prošli u Sarajevu, prenijeti dojmove u Mostar i naučiti ih što je forum teatar, ali i naučiti ih o problemu diskriminacije s kojom se svakodnevno susrećemo u društvu.

''Diskriminacija je sveprisutna u našem društvu i malo se o njoj govori. Nažalost djeca to osjete i vide, djeca sve znaju, oni su iskreni i ne može ih se lagati. Treba otvoreno pričati s djecom o diskriminaciji, kako se postaviti, što učiniti oni moraju znati da se na to mora reagirati'', kaže Gagro, dodajući da djeca preko ovakvih predstava na neki način mogu upoznati vrste diskriminacije te naučiti da se na njih treba reagirati, ali ako ih nastavnici i uprava ne podrže, ne saslušaju, ne primijete ili ne dožive ozbiljno diskriminaciju među njima, onda djeca sama ne mogu puno učiniti.

Odgovornost nastavnika

''Najveća dogovornost je na nama, mi smo ti koji ne smijemo dozvoliti niti zataškati diskriminaciju među djecom. Ne možemo glumiti i praviti se da nema diskriminacije među odraslima, pa i u našem pozivu nažalost. Svaki oblik te diskriminacije moramo prijaviti i otvoreno pričati o tom problemu, prvo mi nastavnici, a ako mi to uspijemo tek tada ćemo to moći prenijeti na djecu. Roditelji također imaju utjecaj, ali nažalost zadnji većinom sve saznaju'', kaže Gagro, dodajući kako u školi često radi radionice i debate u koje se uključe i roditelji tako da se zajedno podigne svijest o važnim pitanjima

''Jedna od takvih radionica bila je debata o zdravoj prehrani, djeca na odmorima često jedu čipseve priju gazirane sokove, što nije zdravo i na taj način potrudila sam se ukazati na taj problem. Na idućem školskom izletu, niti jedno dijete nije imalo čips i kolu. Djeca često sudjeluju u izvannastavnim aktivnostima roditelji ih dovedu na izložbu, koju zajedno pratimo, čitamo zajedno u Narodnoj knjižnici… Malenim koracima može se puno uraditi, jednostavno se treba više uključiti biti u stalnom kontaktu s roditeljima, pa i volontirati, jednostavno treba živjeti ovaj posao'', zaključuje Gagro, dodajući da ako se predano radi s djecom uspjeh neće izostati, a i predstava je sam primjer toga.

''Djeca su sama prepoznala probleme u školi, ja sam je samo pretočila u predstavu. Prepoznali su i pojam diskriminacije, djevojčice koje su osmi razred su meni izravno rekle da sam i ja ponekad žrtva diskriminacije, pa sam se malo iznenadila. Znala sam da djeca sve znaju, osjete i da su iskreni, ali me ta rečenica duboko dirnula. Djeca osjete nepravdu i diskriminaciju, posebno tinejdžeri i s njima se otvoreno mora pričati o tome'', zaključuje Gagro.

Slušajte svoju djecu

Direktorica Centra za obrazovne inicijative Step by Step na kraju je zaključila kako djeca na ovaj način poručuju da djeca imaju što reći i da ih svi trebamo i moramo saslušati.

''Odrasli djecu ne pitaju. Ideja da su oni 'mali' i da 'nemaju mišljenje i stav' je pogrešno. Dijete je biće danas, ono nije u pripremi za život, ono živi već danas i oni imaju osjećanja, stav prema stvarima, a naša odgovornost kao odraslih je da razgovaramo s njima o tim stvarima'', zaključuje Jusović.

Ipak, na ovoj djeci svijest ostaje i naša je dužnost i odgovornost da saslušamo što imaju reći.