EU godišnje baci 88 milijuna tona hrane, pola proizvodnje

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Europska unija želi minimalizirati bacanje hrane i tim uštedjeti više od 140 milijardi eura godišnje. Naime, unutar zemalja članica EU oko 88 milijuna tona hrane godišnje završi u smeću i Europska komisija pokušat će stati tome na kraj, jer je riječ o 50 posto sve proizvedene hrane u Uniji. Istodobno sve je veći problem siromaštvo u EU.

Znatan problem predstavljaju i zahtjevi potrošača za lijepim izgledom voća i povrća. Naime, oštećeno, preveliko, premalo, ružno ili na bilo koji drugi način nestandardizirano voće ili povrće u pravilu se baca.

Prema nekim procjenama, oko polovice proizvedene hrane u nekim državama Unije završi u smeću, a istodobno oko 50 milijuna građana Unije živi u siromaštvu i pristup toj hrani mogao bi napraviti veliku razliku u kvaliteti života. Primjerice, samo u Danskoj četveročlana obitelj baci hrane vrijedne oko 1300 eura svake godine. U Francuskoj procjenjuje se da svaki građanin baci oko 7 kilograma neraspakirane hrane u smeće.

Faktori koji utječu na bacanje hrane u smeće kreću se od nekih jednostavnih poput prevelikih porcija u restoranima do malo kompleksnijih poput neadekvatnih transportnih i skladišnih kapaciteta. Jedan od problema je i nedostatak standardizacije roka upotrebe. Primjerice, hrvatsko zakonodavstvo definira rok upotrebe kao datum do kojeg hrana zadržava svoja karakteristična svojstva kod pravilnog čuvanja.

Postoji i oznaka za hranu koja je brzo kvarljiva i predstavlja neposrednu opasnost za ljudsko zdravlje označeno je "Upotrijebiti do". Obje te oznake znače da je minimalno do tog datuma hrana upotrebljiva, a vrlo vjerojatno i neko vrijeme nakon toga. Neka hrana praktički nema rok trajanja, poput meda ili tvrdih sireva. Postoji urbana legenda da je 1956 pronađen komad sira edamera u blizini Južnog pola, ostatak nesretne ekspedicije Roberta Scotta iz 1912. godine. Pronalazači su navodno isprobali sir i bili potpuno zadovoljni okusom.

U veljači ove godine, Francuska je postala prva država Unije koja je zakonom zabranila velikim trgovačkim lancima bacanje zdravstveno ispravne hrane. Trgovine površine veće od 400 kvadratnih metara prisiljene su potpisati ugovore s lokalnim dobrotvornim udrugama o doniranju hrane ili plaćati kazne od 3750 eura.