Genije iz Zenice: Tarik odlično igra stolni tenis usprkos svojoj posebnosti

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Tarik Hrustić (21) rođen je s Down sindromom. Međutim, to ga nije spriječilo da zavoli stolni tenis i postigne odlične rezultate na brojnim natjecanjima.

U razgovoru za Anadoliju, u kući u naselju Klopče kod Zenice, Tarikov otac Admir, inače zaposlen u Profesionalnoj vatrogasnoj jedinici u ovom gradu, ispričao je kako je Tarikov put započeo.

''Stolni tenis prvi put vidio je na Cipru, kada smo išli na liječenje. Od tada je tražio da igra. Došli smo nazad u Zenicu, nabavili stol i igrali ovdje ispred kuće. Kada je krenuo u školu, forsirali su dosta stolni tenis u školi i tako je postao sudionik Specijalne olimpijade u Bosni i Hercegovini'', rekao je Admir, dodavši:

''Treninge obavlja u školi sa nastavnikom, s obzirom na to da je jedini u svojoj školi koji igra stolni tenis. Većinom on i ja odemo u gradsku Arenu gdje vježbamo ili kada je lijepo vrijeme, igramo na stolu ispred kuće. Najbolji rezultat postigao je prije dvije godine na natjecanju Specijalne olimpijade, na Balkanskom prvenstvu u Zenici i tada je osvojio prvo mjesto''.

Zavidne rezultate postigao je i prošle godine na međunarodnom natjecanju u Sarajevu, gdje su bili i natjecatelji iz Slovenije, Srbije i Crne Gore. Tarik je do sada osvojio 12 medalja, koje stoje okačene na zidu u njegovoj sobi. Admir kaže kako je dobivao savjete da Tarika odvede kod profesionalnih trenera koji bi sa njim radili, no problem je, ističe, što jako slabo priča i teško razumije objašnjenja.

On igra instinktivno, onako kako zna

''Mi koji smo stalno sa njim, naučili smo kako komunicirati sa njim. Bio je slučaj trenera protivničkog igrača na natjecanju koji je Tarikovog protivnika usmjeravao jer je taj momak razumio, s obzirom da je fizički i psihički bolje razvijen od Tarika. Ja njemu ne mogu reći desno ili lijevo jer on ne zna tu razliku. On igra instinktivno, onako kako zna'', kazao je Admir.

Kaže kako bi Tarik mogao stolni tenis igrati uvijek, dok se ne umori i ne bude ''mokar kao čep''.

''Negativnih komentara nije bilo, dobivali smo samo riječi hvale. Jedan profesionalac koji radi sa ovakvom djecom, profesor, rekao je kako je nemoguće da Tarik kao osoba sa Down sindromom igra za stolom. Specifičnost je što osobe sa Down sindromom na Specijalnoj olimpijadi jedino mogu 'pimplati' lopticu u mjestu, te je tako bilo i sa Tarikovim prvim natjecanjem. Tražio sam da igra za stolom gdje je pobijedio tri od pet protivnika. Svakome je zanimljivo da Tarik, ovakav kakav jest, igra pravi stolni tenis'', rekao je Admir.

Mnogo opreme Tarik je dobio na poklon. Admir kaže da mu za Tarika nije ništa skupo i da će nabaviti zbog njegovog stolnog tenisa, ali da ljudi ipak prepoznaju Tarikovu specifičnost i da oni osiguraju veliki dio opreme.

''Tarik ne može u reprezentaciju, s obzirom na divizije i tu nastupaju osobe koje nemaju Down sindrom, komuniciraju i oni baš igraju stolni tenis kao i 'zdravi' igrači. Tarik ipak nije toliko dobar, ali nastavit će se baviti stolnim tenisom i već u listopadu ga čeka Specijalna olimpijada u Sarajevu i definitivno ćemo ići'', dodao je Admir.

Tarik ne priča, ali pjeva s orkestrom

Tarik ima i mlađu sestru, 13-godišnju Lamiju, koja ocu Admiru i bratu Tariku pomaže na treninzima. Osim toga, Lamija se bavi folklorom u jednom kulturno-umjetničkom društvu, zahvaljujući čemu je i Tarik počeo da se bavi pjevanjem, iako ne priča.

''Zanimljivo je da Tarik ne priča, a pjeva, što je, nekako, još jedan fenomen. Kada smo otišli kod Lamije na probu folklora, on je pjevao sa orkestrom i tako je počelo. Nedavno je nastupao i u Kozarcu te u drugim mjestima. Sevdalinke jako voli, pjeva kompletne pjesme i u ritmu, što je svakako bitno'', objasnio je Admir.

Inače, Admir je i član Udruženja roditelja osoba sa Down sindromom, gdje Tarik, zajedno sa svojim prijateljima ima priliku da vježba i radi sa profesionalcima terapeutima.

Osim što niže zavidne rezultate u stonom tenisu, voli i ostale sportove, te je veliki fan nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine čije postere drži u svojoj sobi, a neke igrače iz A reprezentacije je i upoznao, a prati i reprezentacije BiH u ostalim sportovima.

Tariku veliku podršku pruža obitelj, ali i osoblje škole za djecu sa posebnim potrebama, koju pohađa s obzirom da u Zenici ne postoji dnevni centar u kojem bi mogao boraviti.