Geronimo - Priča o slobodi i posljednja bitka velikog poglavice

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Poglavica Goyathlay, koji je predvodio Chiricahue, indijansko pleme Apača, poznat kao Geronimo, osvetnik i bespoštedni borac protiv osvajača, ni kriv ni dužan, predstavljao je jurišni pozdrav američkih padobranaca tijekom Drugog svjetskog rata.

Najveći neprijatelj američke Vlade

Geronimo, koji je umro 17. veljače 1909. godine u rezervatu, dizao je više ustanaka u pokušaju da se odupre protjerivanju Indijanaca, koje su vršile SAD i Meksiko. Poglavica je rođen 16. srpnja 1829. godine u Bedonkoheu, u današnjem New Meksiku. Uz sve ratničke vještine, bio je i cijenjeni vrač. Vjerovalo se da ga štiti Usen, vrhovni bog njegovog plemena. Pravo ime Geronima znači "Onaj koji zijeva". On, njegova tri brata i četiri sestre odgojeni su u skladu sa tradicijom plemena.

Kada je napunio sedamnaest godina, oženio se djevojkom Alope, s kojom je imao troje djece. To je bila njegova prva žena, a imao ih je više od sedam. Za vrijeme Geronimovog kratkog odsustva, 1858. godine, Meksikanci su zaposjeli logor i ubili mu ženu i djecu. Od tog trenutka Geronimo kreće u osvetničke pohode. Zbog borbenog fanatizma koji su Geronimova braća borci iz plemena iskazivali tijekom borbi, Meksikanci i Amerikanci često nisu birali načine da ih zaustave.

Uglavnom su koristili vatreno oružje protiv Apača, koji su nosili samo luk i strijelu i noževe. Ti pokolji, međutim, nisu zaustavili Geronima. Želja za osvetom bila je sve jača, pa je sa svojim borcima napadao Meksikance i Amerikance gdje god je stigao i vršio odmazdu bez ikakve milosti.

Geronimo je izabran za vojnog predvodnika, jer je, prema vjerovanju svojih suboraca, bio otporan na smrt. Nekoliko puta bio je pogođen, ali je svaki put nastavljao s brobom. Uprkos dobro naoružanim američkim formacijama, Geronimo je nastavljao svoje pohode u Arizoni, New Meksiku i Teksasu, koje su zauzeli američki došljaci. Uzaludne bitke trajale su do 21. ožujka 1886. godine, tek tada je nesalomivi Geronimo odustao od namjere da protjera doseljenike i potpisao primirje sa američkom vojskom. Američka vlada pokazala je "velikodušnost pobjednika" i protjerala Geronima i njegove preživjele suborce u vojna utvrđenja na Floridi, potom u Alabami i na kraju u Oklahomi. Geronimo, fanatični osvetnik i zakleti neprijatelj Vlada SAD i Meksika, umro je od upale pluća u dubokoj starosti. Sahranjen je na mjestu Fort Sill, na nekadašnem području Apača u Oklahomi. Tako je, na ciničan način, ispunjena njegova želja da poslije potpisivanja primirja "mirno živi u svom zavičaju".

Osveta 'Velikog zijevalice'

Dok je "uživao u slobodi" u rezervatu, Geronimo je pokušao bar ostaviti bar o borbi svog naroda za slobodu protiv došljaka koji su uzurpirali njihovu zemlju. Izdiktirao je biografiju S.M. Baretu, upravniku škole u Lotonu. Izraz "genocid" nije postojao u to doba, ali je poglavičina priča bila toliko "zapaljiva" i optužujuća da je priređivač morao tražiti razne dozvole da to uopće objavi, uključujući i dozvolu predsjednika SAD Theodora Roosvelta. Geronimova priča morala je proći niz "ispravaka" da bi na kraju u njoj više bilo govora o borbi protiv Meksikanaca, uz rijetka spominjanja američkih napada. U tako priređenim "memoarima" Geronimo se divi tehničkim dostignućima bijelaca i uspoređuje ih sa zaostalošću Apača, te izražava vjeru u kršćanstvo i poziva svoje sunarodnjake da ga proučavaju.

Usprkos ovoj uljepšanoj verziji, koja je bila idealna za kasniju "prodavaonicu snova" - Hollywood, Geronimo je u stvarnosti stalno pitao: Zašto njegov narod nestaje sa mjesta zemlje? "Mislim da nismo tu bez neke svrhe, inače nas Usen ne bi ni stvorio. Usen je stvorio sva ljudska plemena i sigurno je za svako od njih imao dobar razlog", govorio je Geronimo. On je objavio popis apačkih običaja, vjerovanja i nepisanih zakona i poručivao da svako ima pravo na nacionalno dostojanstvo i da ravnopravnosti nema bez uvažavanja različitosti.

Časnicima i generalima koji su ga pobijedili Geronimo je u lice govorio da, ako se već mora pokoriti njihovoj sili, ne mora i ih poštovati. Kao posljednju osvetu, utamničeni poglavica, koga su američke vlasti, kao simbol svoje pobjede i "milosrđa" vodali po Svjetskoj izložbi u Saint Louisu, a zatvarali kad god bi se napio, upriličio je veliki ples povodom "zadjevojčenja" njegove kćeri Eve u prvoj noći punog mjeseca rujna 1905. godine. Natjerao je "bljedolike" i fanatične puritance američkog društva da gledaju veliki broj siromašnih i besperspektivnih pripadnika porobljenih plemena Apača, Komanča i Kiova kako plešu oko vatre uz bubnjeve i plemenske pjesme.

Krivotvoreni mit

Objektivniji povjesničari iz kasnijeg razdoblja navodili su da Geronima ne treba idealizirati, te da je i sam ratovao bez milosti i vršio zločine. Do tridesete godine lovio je divljač, uzgajao grah, kukuruz i tikve, a od tridesete, kada su mu meksički vojnici ubili djecu, suprugu i majku, postao je opsjednut osvetom i mržnjom. Geronimo je ratovao sa Amerikancima i Meksikancima dvadeset šest godina. To su godine pljačkaških pohoda, bitaka sa američkim i meksičkim vojnicima, zločina nad Apačima i drugim indijanskim plemenima i kontra-zločina, krvnih osveta, pogubljenja, izdaja, lutanja, bjegova... O svemu tome Geronimo je govorio hladno, bez uljepšavanja ili pravdanja. Navodio je da su i njegovi suborci platili krvavu cijenu u Arizoni i Novom Meksiku. U skladu sa holivudskom praksom - da se poraženi mogu prevesti u redove pobjednika, ako se to "lijepo ispriča" za publiku, Geronimo je mimo svoje prave biografije postao neka vrsta američkog mita, kao da došljaci nisu oteli zemlju i egzistenciju njegovom narodu. Američki vojnici su tijekom savezničkog iskrcavanja u Normandiji jurišali sa njegovim imenom na usnama kao borbenom inspiracijom. Tako je poraženi Geronimo, najveći neprijatelj SAD, koji je kao i njegovi drugi sunarodnjaci na prinudnom radu u rezervatima zarađivao za život, postao instant heroj onih protiv kojih se borio svim dozvoljenim i nedozvoljenim sredstvima.

Brano odbio Oscara

Ipak, crv pobune i kajanja preživio je uljepšanu povijest zatiranja indijanskih plemena. Jedan od najvećih glumaca Hollywooda Marlon Brando iskoristio je trenutak slave da usred holivudskog glamura podsjeti Amerikance na ono što su učinili Geronimu i njegovom narodu, kao i ostalim indijanskim plemenima. Iako je dobio "Oscara" za ulogu Vita Corleonea u filmu "Kum", Brando se 1973. godine nije pojavio na dodjeli. Umjesto toga, poslao je malo poznatu glumicu indijanskog porijekla Sacheen Littlefeathe, koja je prenijela Brandov stav da ne može primiti Oscara, jer američko društvo ima diskriminirajući stav prema Indijancima.

"Dvjesta godina uvjeravali smo Indijance, koji su se borili za svoju zemlju, život, obitelji i pravo na slobodu da polože oružje i da samo tako možemo govoriti o miru i dogovoru... Nakon što su položili oružje - pogubili smo ih. Lagali smo im. Izgnali smo ih sa njihove zemlje. Natjerali smo ih izgladnjivanjem na potpisivanje prevarantskog sporazuma za koji smo znali da ga se nećemo pridržavati. Pretvorili smo ih u prosjake...", napisao je Brando u pismu u kome je obrazložio zašto neće primiti nagradu.

Brando je izravno optužio Hollywood i holivudske filmove da su dobrim dijelom odgovorni za degradiranje Indijanaca i ismijavanje njihovog karaktera jer ih predstavljaju kao "opasne i zle divljake". "Kada indijanska djeca gledaju televiziju i filmove i kada vide kako se njihova rasa prikazuje njihovi umovi ostaju povrijeđeni na načine koje ne možemo ni zamisliti", poručio je Brando. Bilo je neke povijesne pravde u činjenici da najveći holivudski buntovnik stane u obranu najvećeg neprijatelja SAD - Geronima i njegovih suboraca. Na taj način, bar malo, skinut je lažni povijesni glamur sa jednog prljavog posla - etničkog čišćenja pravih vlasnika okupirane zemlje i stvaranja novog društva na bezakonju i ruševinama porobljenog svijeta.