Sjećanje
Godina dana od smrti Kemala Montena
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Kemal Monteno, sarajevski kantautor, tekstopisac i kompozitor, umro je na današnji dan prije točno godinu dana. Tog 21. siječnja vijest o smrti legendarnog pjevača munjevito je obišla sve države bivše Jugoslavije i rastužila kolege, prijatelje i poštovatelje glazbe ovog velikog umjetnika. Kemal je umro u bolnici u Zagrebu, uslijed komplikacija nastalih zbog transplantacije bubrega.
Samo dva mjeseca prije smrti, Kemal se podvrgao kompliciranoj operaciji, za koju se pripremao tri godine. Kratko vrijeme se osjećao dobro, ali je 21. prosinca primljen u bolnicu, najprije zbog povišene temperature, a potom i zbog postoperativnih komplikacija.
Preminuo je u 67. godini, a iza sebe je ostavio suprugu Branku, kćerku Adrijanu, sina Đanija, unuke Loru i Laru. Službeni uzrok smrti velike glazbene legende bila je sepsa, piše Blic.
Glazbenik raskošnog talenta i neobično skromne prirode rođen je 17. rujna 1948. godine u Sarajevu. Izlazak iz anonimnosti za Kemala Montena nije bio postupan. Kao 19-godišnjak, pojavio se na festivalu 'Vaš šlager sezone' 1967. godine, sa pjesmom "Lidija" i uvjerljivo pobijedio.
Te iste, 1967. godine Kemal je upoznao buduću suprugu Branku, sa kojom se oženio nekoliko godina kasnije, po povratku iz vojske.
Dekadu 80-ih obilježila je Kemalova pjesma 'Nije htjela' koju je otpjevao sa Oliverom Dragojevićem, a koja je posvećena supruzi čuvenog jugoslovenskog glazbenika koja se zaljubila u drugog pjevača. A među njegove najveće hitove ubrajaju se pjesme "Vino i gitare", "Dušo moja", "Vratio sam se živote", "Dunje i kolači" i mnoge druge.
Rat ga je zatekao u rodnom Sarajevu, a period opsade od travnja 1992. godine pa skoro do kraja, Kemal je proveo u rodnom gradu. U tih nekoliko godina, koliko je proveo u Sarajevu pod opsadom, Kemal Monteno nije napisao nijednu pjesmu, ali je otpjevao "Pismo prijatelju", koju je sarajevska publika, odavno svikla na zvuke granata, ubrzo preimenovala u "Da ti roknu samo dvije". Spot je snimljen ispred kavane "Fis" 1992. godine, popularnom sastajalištu mnogih Sarajlija tog doba.
Tek 1995. godine, na poziv mnogih prijatelja, u prvom redu Arsena Dedića i Gabi Novak, Kemal se sa obitelji preselio u Zagreb, gdje je ostao do smrti. Te iste 1995. godine, Monteno je održao koncerte u Lisinskom sedam dana za redom.
U jednom intervjuu, Kemal se prisjetio prvog susreta sa prijateljem nakon četiri godine izolacije.
"A, onda kad sam se prvi put sreo sa svojim prijateljem Arsenom, nakon toliko vremena u Zagrebu na vratima njegovog doma, pogledali smo se i istovremeno progovorili. On - kako me ništa neće pitati, ja - kako mu ništa neću kazati! Naprosto jer se to ne može ispričati. Ne mogu ja njemu opisati kako zvuči granata iznad tvoje glave ili kuće, kako je to kad slušaš detonacije i što se u tebi događa. Bas kao što kaže stih u mojoj pjesmi - samo kad doživiš uživo, tek onda razumiješ", opisao je Monteno opsadu Sarajeva u nekoliko riječi.
Nakon rata Kemal Monteno je ostao da živi u Zagrebu gdje je i umro 21. siječnja 2015. godine. Sahranjen je u Sarajevu na groblju Bare nekoliko dana kasnije, uz zvuke njegovih najljepših pjesama "Sarajevo ljubavi moja" i Dušo moja", piše Blic.