Hranjenje pred ekranom, crtići bez potrebe... Ekranitis uništava djecu

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''Ustanovljeno je da ekrani otupljuju osjetila, sputavaju maštu i spontanu igru kod djece, dovode do neosjetljivosti na bol drugih, potiču destruktivno ponašanje, propadanje moralnih vrijednosti i u konačnici dovode do otuđenja od društva'', kazala je Marina Grbić, pedagoginja i specijalizantica rane intervencije, na radionoci 'Ekranitis – bolest modernog doba' koja je održana u Zadru u organizaciji Kabineta za ranu intervenciju tamođnjeg Caritasa.

Istaknuto je kako se djeca više ne žele igrati izvan svoga doma odnosno bez računala, tableta i ostalih uređaja s ekranom koje sa sobom nose i izvan kuće.

Ne govori, ali pjeva na engleskom

No, takvom se igrom gubi komunikacija unutar obitelji koja je neprocjenjiva za normalan i kvalitetan razvoj djeteta od najranije dobi, prenio je Novi list. Navedeno je kako za dijete od dvije godine starosti sadržaj koji se prikazuje na ekranima zbunjujući. Za njega je to skup boja i zvukova, a dijete ne razlikuje stvarnost od virtualnih slika.

''Dijete od dvije godine ne razumije sadržaj koji mu se nudi preko ekrana ni bit slike koju vidi, a obrazovnog aspekta crtića za djecu u toj dobi nema niti kad je govor u pitanju. Djeca, naime, najviše riječi nauče u interakciji s roditeljima'', navela je Maja Leventić, iznoseći podatak kako u Kabinet za ranu intervenciju dolaze i roditelji čije dijete ne govori, ali zato pjeva na engleskom ili ponavlja neke engleske riječi koje je čulo na televiziji ili preko nekog drugog ekrana.

''Dijete ne zna engleski niti razumije što izgovara. To je puka imitacija i ponavljanje bez razumijevanja i roditelje na to treba upozoriti. Ako dijete nešto samo čuje, a o tome poslije ne razgovara s roditeljima, onda naučene riječi za dijete nemaju nikakav značaj'', pojasnila je Leventić.

Za dijete od, primjerice, tri godine likovi s ekrana nisu stvarni, ali oni za njega žive u ekranima. U petoj godini djeca nisu sposobna pratiti određene radnje koje vide, a u desetoj godini imaju problem u razlučivanju kadrova i scena.

Izloženost ekranima i razvoj mozga

Na radionici je, prenose riječke novine, iznesen i porazan podatak o štetnosti koju izaziva televizor, čak i onaj koji je uključen, ali ga nitko ne gleda, jer i tzv. pozadinska buka ometa interakciju. Također, utvrđeno je da dok je televizor isključen roditelji s djetetom razmijene 940 riječi na sat, a dok je uključen 770 riječi na sat.

Nabrojani su i mnogi štetni utjecaji ekrana, pa je taka navedeno kako izloženost ekranima ima negativan utjecaj na razvoj mozga koji je najintenzivniji u prvoj i trećoj godini života.

''Ekrani negativno utječu na usvajanje socijalnih vještina, a ako nema dovoljno poticaja u najranijoj dobi ne može se razviti govor niti socijalni kontakt, a dolazi i do 'zadebljanja' sive mase, odnosno dijela mozga koji je zadužen za pažnju, odlučivanje, emocije'', rekla je Marina Grbić, istaknuvši da treba raditi na kvaliteti povezanosti djeteta s bližnjima. Umjesto interakcije s ekranima važna je interakcija s roditeljima i sa živom, stvarnom osobom.

''Naš mozak nije evoluirao da uči od stroja. Bebe primarno reagiraju na lica'', dodala je Maja Leventić, iznoseći kako zbog izloženosti ekrana djeca više nemaju strpljenja za spore stvari, blokirana su s ekranima i nemaju se potrebe izraziti.

''Prekomjerna izloženost TV-u kod djece između jedne i pet godina utječe na usporeni razvoj govora, dovodi do poteškoća čitanja i pisanja odnosno do disleksije. Također, javlja se i disgrafija, poremećaj usvajanja vještine pisanja. Dijete nepravilno drži olovku jer u ruci najčešće drži miša. Baratanje olovkom važno je od najranije dobi jer se tako aktivira jedinstveni neuronski krug, a kod tipkanja nema te aktivnosti. Pisanje održava mozak aktivnim i djecu treba što više potaknuti da pišu'', upozorila je Maja Leventić.

Istraživanja su, prenosi Novi list, pokazala kako djeca koje dnevno gledaju dva sata televiziju teško prihvaćaju jednostavne zadatke ''sporijeg'' tipa poput onih u školi i imaju 20 posto veću šansu da razviju poremećaj pažnje.

Hranjenje ispred ekrana

Na predavanju su još navedene brojne loše posljedice izloženosti ekranima u ranoj dobi – od zdravstvenih problema koji nisu direktno već posredno povezani s ekranima, poput pretilosti, visokog kolesterola i krvnog tlaka do teškoća hranjenja i spavanja, te agesivnosti.

Hranjenje ispred ekrana dovodi do nesvjesnosti onoga što se jede, neučinkovitosti osjetila, nedostatka komunikacije i interakcije koja se uobičajeno događa pri zajedničkom obiteljskom obroku. Događa se da djeca odbijaju hranu ako pritom ne mogu gledati crtić, istaknule su predavačice i iznijele poraznu činjenicu da osobe koje puno gledaju televiziju imaju netočnu i nerealnu sliku stvarnosti. Pri gledanju televizije smanjene su, naime, aktivnosti desne strane mozga koje su odgovorne za logičko i kritičko mišljenje. Na kraju predavanja izneseni su i savjeti roditeljima kako kvalitetno zamijeniti vrijeme koje dijete provodi pred ekranom.

''Treba se vratiti starim društvenim igrama koje su poticajne za razvoj male djece i polako ih navikavati da prihvate te igre u koje treba biti uključena cijela obitelj'', kazala je Marina Grbić, navodeći da ekrane vrlo uspješno mogu zamijeniti igre koje će na pravi način zaokupiti djetetovu pažnju i potaknuti njegov pravilan razvoj.