Hrvatski majstor tetovaže: Iako je postupak bolan, mnogi se vraćaju po još

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Tetoviranje je prastari običaj trajnog oslikavanja ljudskog tijela različitim crtežima i simbolima, poznato je u mnogima narodima i na svim kontinentima. Tetovira se iglom kako bi se tinta utisnula pod kožu. Posljednjih je desetljeća tetoviranje postalo masovni svjetski trend, kao modni izričaj sve više ga populariziraju sportaši i estradne zvijezde, a na oslikavanje tijela od pamtivijeka nisu imuni ni stanovnici regije.

Iako je nekad običaj tetoviranja služio označivanju pripadnosti pojedinca plemenskoj zajednici ili marginalnim društvenim skupinama; zatvorenicima, mornarima, članovima urbanih supkulturnih pokreta, ali prije svega ljudima iz tzv. primitivnih kultura, danas se tetoviraju sve društvene skupine, bez obzira na dob, spol i društvenu pripadnost.

Tetoviraju se sada jednako domaćice, bankovne službenice, inženjeri i šoferi. Iako je tetoviranje ponekad bolno, ovisno o mjestu na kojem se izvodi, mnogi koji su probali vraćaju se po još.

U salonu kod legendarnog Zele

Upravo su tetovaže novozelandskih Maora, američkih indijanaca, afričkih plemena, ali i tradicionalne tetovaže hrvatskog katoličkog ženskog stanovništva iz Bosne i Hercegovine glavna inspiracija jednom od regionalno najpoznatijih majstora tetovaže, Ninoslavu Zelenoviću Zeli, koji drži dvadeset pet godina neprekinutu tradiciju tetoviranja.

Zele ne voli da ga se naziva umjetnikom, draži mu je epitet „majstor tetovaže“. Razgovor sa majstorom teče dok klijentu radi tetovažu porijeklom iz Francuske Polinezije. Bio je Zele i na Novom Zelandu i svugdje po svijetu kako bi proučio tajnu ornamenata, a dolazili su mnogi i k njemu.

Uskoro se u Zagrebu priprema još jedna godišnja „tatoo“ konvencija na koju će pristići majstori iz inozemstva kako bi međusobno razmijenili iskustva. Start kod Zele košta pedesetak eura, što podrazumijeva običnu točku ili jednostavno slovo, ali uključuje pripremu i sav potrošni materijal za jednokratnu upotrebu protiv krvno prenosivih bolesti. Mjere predostrožnosti iste su za malu i za veliku tetovažu.
„Mi pristupamo svakom klijentu kao da je bolestan od svega“, kaže Zele dok u tankim gumenim rukavicama drži električni mehanizam s iglom i smireno ispisuje iscrtane oblike strpljivom klijentu.

Tetoviranje u regiji svugdje funkcionira više-manje na isti način, variraju samo razvijenost i obujam scene. Oni majstori koji odskaču od standarda u okruženju većinu vremena rade u inozemstvu, gdje mogu bolje naplatiti svoj rad, tvrdi majstor Zele.Kaže kako se danas putem društvenih mreža sve više reklamiraju ilegalni majstori kod kojih ljudi „zalutaju“ u potrazi za nižom cijenom.

Tajni recepti za boje

Kvaliteta crteža i trajnost su ozbiljan problem, ima niz ljudi koji se zbog strahovito loših tetovaža ne usude skinuti na plaži. Tu su i medicinski problemi, kao krvno prenosive bolesti, alergijske reakcije na boje i druge materijale koji se koriste za tetoviranje. Ljudi misle da je dovoljno zamijeniti iglu za sigurno tetoviranje, ali postoji barem dvadesetak načina kontaminacije osim iglom: kroz namještaj, radnu podlogu, stolac, stroj, itd.

Stroj za tetoviranje sastoji se od elektromotora ili elektromagneta koji pogoni igle, a igle ubadaju pigment pod kožu. Sustav je, priča Zele, bazno nepromijenjen od 1890-ih.

Razne boje imaju različit sastav koji je često tajni recept proizvođača. Crne boje bazirane su na čađi koja se nekada dobivala prirodnim putem, a danas se dobiva u laboratorijima. Ostale boje su na bazi metalnih oksida ili polimera koje se ne raspadaju pod kožom i ne mijenjaju svoj sastav, u protivnom, tetovaža izgubi svoju formu, boja nestane ili se izgubi.

Tetovira simbole po želji klijenata

U Hrvatskoj se početkom 1990-ih učestala tetovaža „JNA“ mijenjala u neke jednostavne varijante kao „bojna“ ili „ona“. Varijante koje nikoga ne prevare. Pokrivalo se u početku dosta takvih tetovaža, no to je nakon par godina prestalo. Sad Zele češće prekriva radove loših ili nazovimajstora.

„U bivšoj JNA alat je bila šivaća igla koja je bila sastavni dio kompleta svakog vojnika. Ona se omatala koncem da ulazi u kožu koliko je potrebno. Tu je bio i tuš, boja iz kemijske olovke ili improvizirana čađa. Infekcije nisu bile učestale jer su zarazne bolesti bile relativno rijetke, spolno prenosivih bolesti i narkomanije je bilo manje, a i sama cjepiva koja su davana vojnicima bila su takva da su bez problema mogli jesti konzerve iz 1945.“, smije se Zele.

Zele ne odbija desno orijentiranim klijentima tetovirati simbole koje žele, ali zabranjeno mu je isticati te simbole na svojoj web stranici. Nije zabranjeno njihovo posjedovanje, nošenje i izrada, zabranjeno je samo njihovo isticanje u javnosti. Osobu sa tako istetoviranim simbolima može se kazniti ukoliko skine dio odjeće na javnom mjestu, prenosi Anadolija.

Slika za cijeli život

U Hrvatskoj se prate svjetski modni trendovi, što znači da se najviše tetoviraju različiti natpisi, imena, poruke i izreke. Zele više voli crtati simbole nego realistične slike, no svi tipovi slikarija kod njega su dostupni. Cijena slike ovisi o njezinoj veličini, složenosti i količini u bojama oslikanih površina. Klijenti većinom dolaze sa slikom u glavi koju su spremni nositi do kraja svoga života, ali se i u salonu može izabrati neki crtež, ornament, neka posebna, jedinstvena verzija ili pak kombinacija motiva.

Uz tetoviranje, sve popularniji postaje i „piercing“, bušenje dijelova tijela kako bi se u rupicu na koži ili tijelu umetnuo nakit. Mladi se ljudi „pirsaju“ sve više i ne rade više samo rupice za naušnice, no priča o tome zaslužuje prostora isto koliko i o tetoviranju.