Kolekcionar u mirovini: Obiteljsku kuću pretvorio u muzej

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Dugo godina je radio u gospodarstvu, a u mirovinu je otišao s dužnosti direktora Agencije za privatizaciju Bosansko-podrinjskog kantona Goražde, tako da Goraždanin Husein Bijedić sada ima više nego dovoljno vremena za neobičan hobi kojem je oduvijek posvećivao slobodno vrijeme. Svoju kuću, uz razumijevanje i podršku supruge, pretvorio je u mali muzej, koji sadrži različite kolekcije predmeta i dokumenata.

Fotografije sadrže čitav život

Jedna od najbitnijih kolekcija, priča Husein za Anadolu Agency (AA), vezana je za obitelj i čini je više od 4.000 fotografija koje je osobno napravio.

"Neke potječu iz pedesetih godina, kad su se nosile visoke cipele, kratke pantalone, čarape preko koljena i tregeri hlača ukršteni preko. To je bilo tada i moderno, a na kraju krajeva u to poslijeratno vrijeme nije bilo puno čega. Puno sam vezan za fotografije, jer u fotografijama je sadržan sav život kojeg sam proveo kao dijete, od tih 50-tih godina", objašnjava Bijedić.

Posebno mjesto zauzima i filatelistička zbirka. Čine je poštanske markice koje je sam kupovao ili dobivao na poklon. Ima i kolekciju starih novčanica i kovanica iz različitih perioda i država.

"Gdje sam nailazio tu sam i uzimao. Ostalo mi je dosta novčanica iz bivše SFRJ, tako da sam to ukoričio. I prije kada sam odlazio vani to sam sakupljao. Jedan album filatelije sam dobio od kolegice s posla koja ga je pronašla na buvljaku u Beogradu. U tom albumu je i kolekcija markica s Olimpijskih igara u Munchenu 1972. godine", priča Bijedić.

Ratna pisma

Čuva i sva ratna pisma i poruke koje je, posredstvom Međunarodnog crvenog križa, dobivao od rodbine i prijatelja za vrijeme tri i po godine provedene u opkoljenom Goraždu. Zbog herojstava njegovih stanovnika, sjeća se Husein, Goražde je tada bilo izuzetno cijenjeno pa se za ovaj grad znalo širom svijeta te su mu stizale i poruke s nepotpunom adresom. U ljetnoj kuhinji, u dvorištu kuće, smjestio je i neke od eksponata iz rata.

"Imam fijaker šporet, minijaturni, u kojem je svastika u Sarajevu pekla kafu. Ubaci nekol'ke trijeske, jer više nije ni moglo, ali ima i svoj sulunar, rernu i ognjište. Imam i šiš, kad se nekad uzimalo pet ili deset deka kave, jer nije bilo po kilu ili dvije, onda u šiš ubaci, zavrti, doda 'divke' ili 'cikorije' i to je bila 'dočekuša'", kaže Bijedić.

U Goraždu tijekom rata nije bilo struje, a po hranu se tijekom 1992. i 1993. godine pješačilo do Grebka. Tamo je bila smještena logistička baza Armije RRiH. Pretežno po noći, kroz neprijateljske linije, minska polja i zasjede, svakodnevno su pješačile kolone Goraždana, kako bi se u opkoljeni grad vratile s osnovnim namirnicima i lijekovima u svojim ruksacima. Husein posjeduje videosnimke dočeka Bajrama na Grebku te pripreme bajramske halve u običnoj konzervi. Do Grebka i nazad umiralo se u napadima neprijatelja, od gladi i od smrzavanja na izuzetno niskim temperaturama, ali se Goražde nije predavalo.

"Četveročlana obitelj, otac, majka i dvije kćerke. Otac je bio bolestan, jedna kćerka maloljetna, a majka i druga kćerka odlaze na Grebak da donesu hranu. Međutim, majka se u povratku smrzla i kćerka se u Goražde vratila i bez majke, i bez brašna. E to je hrabrost Goražda i prikaz svih muka koje su Goraždani preživjeli u ovom ratu", sjeća se jedne od tragičnih priča vezanih za Grebak.

Titova vremena

Husein je pratio i sportske događaje, a posljednjih godina uredno evidentira i hidro-metereološke prilike u svom gradu. Pokazuje i neobičnu kolekciju pića, koje ga nije privlačilo zbog sadržaja, već zbog neobične ambalaže u koju je upakirano.

Svoje neobične zbirke Husein čuva u dnevnom boravku, spavaćoj sobi, garaži i ljetnoj kuhinji, jer boljeg prostora nema. U svim prostorijama su fotografije, kalendari, male biste s likom Josipa Broza Tita, a posjeduje i kolekciju značaka iz perioda njegove vladavine.

Husein već godinama prikuplja karikature i novinske tekstove, koje je podijelio po oblastima i u štampariji ukoričio u knjige. Prirodne ljepote BiH, politika, ekonomija, privatizacija, a jedna od knjiga nosi naziv "Lopovluci" i sadrži informacije o aferama, prevarama i pljačkama.

Istražuje i lozu svoje obitelji. Njegov djed porijeklom je iz Lastve kod Trebinja, a nana iz sela Hote u Crnoj Gori. Na osnovu starih razglednica počeo je izrađivati i maketu starog centra Goražda, s džamijom Džafer-bega Sijerčića i Starom čaršijom s nizom dućana, kojih već odavno nema.

"Što se tiče kolekcije, kad je prelistavam onda se vraćam komplet unazad. Prelistavam svoj život, kako sam živio, jesam li mogao bolje ili gore i ona me veže s nekim radosnim ili žalosnim trenucima. Djeca će me poslušati, jer imam izuzetno puno vjere u njih pa će to oni pohraniti i ostaviti negdje u ćošak. To će biti možda dva-tri plastična kofera, zapečatiti pa ako nekom bude trebalo nešta nek izvoli nek vidi", kaže Husein Bijedić.