IN MEMORIAM | Suad Hamzić (1945. - 2019.) Top Gun našeg neba

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Jučer, 2. 5. u Mostaru prestalo je kucati veliko srce velikog čovjeka i pilota, pukovnika JRV-a i PVO-a Suada Hamzića, mog prijatelja.

Što još reći o pilotu koji se zlatnim slovima upisao u povijest zrakoplovstva na ovim područjima, a da se prikaže sva veličina njegova lika i djela.

Njegov život su bili zrakoplovi i plavo nebo, pa je još kao maleni dječačić Suad bio impresioniran i očaran letjelicama i samim letenjem.

Kako mi je i sam jednom kazao, svoje prve spoznaje o zrakoplovima kao i ljubav prema njima razvio je čitajući nadahnjujuće priče o podvizima letača u nekadašnjim časopisima i magazinima za djecu. Prosto je 'gutao' te priče i zamišljao kako i sam upravlja zrakoplovom.

Želja da postane pilot u malom dječaku rasla je iz godine u godinu, i 1961. nakon uspješno svršene osnovne škole i posjeta zrakoplovnoj bazi Rajlovac kod Sarajeva, odlučio je konkurirati za prijem u nekadašnju Vazduhoplovnu gimnaziju Maršal Tito u Mostaru.

Bila je to 1961. godina, a put do krila nastavio se tijekom 1963. kada je upisao Akademiju koju je uspješno završio 1966. i stekao zvanje pilota. Ispunio je tada Suad Hamzić svoj dječački san. Počela je zanimljiva priča jednog zanimljivog života velikog pilota i čovjeka.

Bogata karijera

Služio je kao pilot elitnih izviđačkih eskadrila JRV i PVO diljem nekadašnje Jugoslavije, od Brežica u Sloveniji, preko Zagreba i Beograda (Batajnica) pa sve do Željave i Bihaća, gdje provodi 10 nezaboravnih godina službe.

Bio je naš Suad i na školovanju u Engleskoj, gdje se upoznao sa tadašnjom perjanicom britanske avio-industrije lovcem English Electric Lightningom na kom je imao priliku i letjeti. Također je jedno vrijeme boravio i u SAD-u, vršeći evaluaciju američkog lovačkog zrakoplova Northrop F-5.

Letio je on 1980. s pilotima USAF-a (američkog ratnog zrakoplovstva) na više verzija ovog lovca, a Jugoslavija je bila ozbiljno "zagrijana" za nabavku jedne eskadrile izviđačke inačice ovog tipa zrakoplova RF-5E, te jedne do dvije eskadrile kombinirane od inačica F-5E (jednosjed) i F-5F (dvosjed) za potrebe svof RV i PVO.

Suad je letio na svim tim inačicama. Od 1986. pa sve do 1990. bio je dijelom diplomatskog izaslanstva Jugoslavije kao vojni ataše u Turskoj. Umirovljen je rano sa svojih 48. godina.

Letačke priče Suada Hamzića

U mirovini je napisao seriju kratkih priča o svojim iskustvima iz pilotskih dana pa sve do umirovljenja, a koje je svojevremeno objavljivao kao feljton na portalu TANGO SIX.

Uskoro su ti tekstovi, na radost ljubitelja avijacije diljem svijeta, objedinjeni i izdani u fenomenalnoj knjizi LETAČKE PRIČE SUADA HAMZIĆA istog izdavača, nametnuvši se kao neizostavno štivo svakog zaljubljenika u zrakoplovstvo.

Zbirka je to koja kroz fotografsko pamćenje jugoslavenskog TOP GUN pilota do u najsitnije detalje predočuje običnom 'smrtniku' ljepotu, ali također svu kompleksnost, zahtjevnost i opasnost zvanja borbenog pilota.

Hamzić nas je napustio jučer u Mostaru, kojeg je volio kao i svoje Sarajevo, Beograd, Kotor i sva ona mjesta na kojima je obitavao i družio se za zaljubljenicima u zrakoplovstvo. Volio je druženje i ljude i za svakoga od nas imao je vremena. U sjećanju će nam ostati dugi razgovori i prepričavanje detalja i dogodovština iz jednog bogatog i avanturom ispunjenog života.

Nedostajat će nam Suad svima, njegov vedri duh i jedno veliko prijateljstvo koje nikad nije bilo na kušnji.

Mirno ti plavo nebo pukovniče na posljednjem letu u vječnost i legendu...