Irac koji nema veze s Hercegovinom sahranjen u selu pored Širokog Brijega

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ovdje sam bio i ranije, prekrasno je, obožavam ovu prirodu i ovo okruženje, rekao je Stewen Barry, prijatelj pokojnog Piercea, rođenog Irca, koji je umro prošle godine, a u četvrtak je sahranjen na Docima, u Crnču, širokobriješkom selu koje se nalazi na sjeveru tog grada, a dokle vam treba oko 15 minuta vožnje uzbrdo, iz centra, po, uglavnom, uskom asfaltu i djelomično makadamu.

Kako to da se rođeni Irac Pierce McCarthy, čovjek koji je živio i radio u Cappoquinu, mjestu nedaleko Corka, i oko dva sata vožnje od Dublina, sahranjuje u Crnču?

Provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš je u govoru na sprovdu rekao kako je uvijek lako govoriti o nekom tko je dobar čovjek, a pokojni Pierce, je, kaže fra Jozo, bio dobar čovjek. "Isplati se biti čovjek kada vidimo da je Isus na našoj strani".

Irac se zaljubio u Hercegovinu

Pierce je rođeni Irac, a u Crnač i Hercegovinu se zaljubio prije desetak godina. "Daj piće svima od kantuna do kantuna", rekao je u Cappoquinu nekad 2012. godine Željko Jurilj Dikić, Crnčanin i Širokobriježanin, osebujan i zanimljiv čovjek, koji je tek bio doselio u to irsko mjesto, po njegovim riječima, veličine Trilja ili Vrgorca. Pierce i on su se tu upoznali i odmah, kaže, kliknuli.

"Meni je bilo veliko kada sam došao u to mjesto. Inače nije svojstveno da ljudi dosele tu kako bi nešto radili kao što sam ja došao. Tada je Pierce čuo da sam došao, raspitivao se o meni jer je čuo da sam stranac i vrlo brzo me pitao može li mi kako pomoći. Našli smo se u lokalnom pubu kakvih u Irskoj ima mnoštvo, ja sam odmah rekao konobaru da počasti pićem sve od kantuna do kantuna, kako se to kod nas radi, a njemu je to bilo veliko, nepojmljivo, razgovarali smo, upoznali smo se, ubrzo je došao u Hercegovinu i zaljubio se u ovaj kraj", prepričava Željko za Bild svoje prve momente sa pokojnim Pierceom.

"On je bio bolestan duže. Lani je, nažalost, znao da je kraj blizu. Svaki smo dan bili ispred naše kuće i radili feštu. Volio je ovdje sjediti sam i razmišljati, zaljubio se u ovaj kraj i želja mu je bila da kada umre da mu dio pepela bude ovdje sahranjen, jer je, nakon smrti, kremiran. Nadasve dobar čovjek, družili smo se, svake nedjelje smo bili na ručku, svaki Božić, svaki Uskrs...", pojašnjava Željko.

Hercegovačko-irski stil

Dodaje i kako je Pierce pomogao oko preuređenja interijera obiteljske kuće na Docima nedaleko groblja gdje je sahranjen, koja je iznutra uređena u irskom stilu dok izvana odiše Hercegovinom i(li) Dalmacijom. Baza je, shvatili ste, kamen. I to onaj prelijepi. "Dolazio je nekoliko puta, među ostalim, i mojoj kćerki na vjenčanje i jednostavno se zaljubio u ovaj kraj", dodaje Željko.

Katolici danas slave svetog Iliju. Na mjesnom groblju na Docima u Crnču se održva misa svake godine na Ilindan. Inače, to je svetac zaštitnik Bosne i Hercegovine. A upravo je na Ilindan sahranjen Pierce.

"Pierce se dva puta ženio, kao pravi Jurilj", govori uz smijeh jedan stariji mještanin na groblju nakon mise, a koji je poznavao sahranjenog.

Drugi mještanin, konobar u jednom restoranu u gradu, dodaje kako je Piercu bila nepojmljiva ljubaznost ovdašnjih ljudi. "On je materijalno u životu stekao puno više nego naši ljudi, ali ljubaznost domaćih ljudi njemu je bila nešto neobično, nešto u čemu je uživao i čemu se divio, on nije mogao pojmiti da vi posjedujete nekoliko hektara zemlje i da nemate susjeda ili susjede, a kako je često kod nas na selima. U Irskoj toga nema i on se zaljubio u to, u tu slobodu i duh našeg naroda", govori.

Nakon sahrane, ono što se u Hercegovini zovu mrtvine, daće ili karmine, održano je obiteljskoj kući Jurilja Dikića, onoj istoj, ranije spomenutoj, gdje je Pierce volio boraviti i koju je sa svojim prijateljima iznuta renovirao u irskom, a izvana u hercegovačkom i(li) dalmatinskom stilu, prenosi portal Bild.