Ispovijest žrtve: Nasilje nije sramota i o njemu ne treba šutjeti

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Danas se obilježava Međunarodni dan protiv nasilja nad ženama. Tim povodom obratila nam se žena koja je i sama bila žrtva nasilja. Pismom kojeg nam je uputila želi pokazati da ima izlaza iz kruga nasilja. 

Pismo prenosimo u cijelosti.

O nasilju nad ženama ne govorimo dovoljno. Samim tim je očigledno da period medijskog propagiranja na godišnjem nivou nije ništa naspram, patnji, boli koje žrtve proživljavaju. Zato se moramo ujediniti, prije svega radi žrtava, da bi mogle nastaviti živjeti i pobjediti strahove. Kao društvo smo dužni da ih podržimo, da im pokažemo da zaslužuju da vole i budu voljene.

I najvažnije od svega da shvate da nisu nizašto krive. Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama mora biti svakodnevna tema kako u društvu tako i u školama. Svakodnevno žene su izložene različitim vidovima nasilja bilo fizičkog, seksualnog, psihološkog i ekonomskog. Tako sam i ja doživjela jedan od oblika, na moju žalost, a to je bio seksualni.

Kod nas je ova tema “nevidljiva” sve dok se ne dogodi nešto tragično, čak i tada joj se posvećuje trenutna pažnja. Nasilje nad ženama vrše obično njihovi aktualni ili bivši bračni ili izvanbračni partneri ili kao što je u mom slučaju rođak. Ono predstavlja najčešći vid nasilja u obitelji nad ženama.

U našem društvu je nažalost zastupljeno i rasprostranjeno. Prate ga stereotipi kojima se žena okrivljuje i stavlja na “stub srama”. Jedan od razloga je taj zašto sam i ja dugo šutjela i živjela s tim. Međutim to je težak teret koji nitko, naročito dijete nije u stanju i ne treba da nosi sam. Kada sam smogla snage i povjerila se osobi kojoj ću vječno biti zahvalna za ogromnu podršku osjetila sam kao da sam se oslobodila dijela tog tereta. Ali poslije toga je došao težak period koji i dalje traje, a sve zbog društva koje mi je okrenulo leđa.

Nisu mi povjerovali jer, zaboga, kako će njihov, susjed, rođak biti nasilnik. Sve to podnosim zahvaljujući podršci mojih najbližih i inspektorici koja je na mom slučaju. Hvala joj što se za mene borila i dalje bori protiv svih, i stoji čvrsto ispred mene da me maksimalno zaštiti od bilo kakvih nepotrebnih izlaganja.

Pokušava biti najbolji mogući oslonac za mene i za moju obitelj. Da nije bilo njene i podrške moje rodice kojoj sam se prvoj obratila, bilo bi to mnogo, mnogo teže iznijeti i vjerojatno da ne bih mogla nastaviti sa studija sa kojih sam se htjela ispisati, samim tim ne bih mogla ostvariti snove kojima toliko težim.

Hvala im mnogo što su bile tu, obje, kada mi je to bilo najpotrebnije, a i sada kada mi treba. Sad se osjećam mnogo lakšom, ja bih rekla ispražnjenom, ne proganjaju me nikakve misli koje su bile štetne za moju psihu.

Postoje mnoge traume koje prolazim i koje tek trebam proći, ali ću uspjeti zahvaljujući njima.

Zato želim ukazati na učestalost i brutalnost nasilja nad ženama i poslati snažnu poruku o važnosti svih aktivnosti u cilju borbe protiv nasilja nad ženama. Stoga želim da pozovem sve da se aktivno uključe u borbu.

Prijavite slučajeve nasilja ako ste žrtva ili bilo koje drugo lice koje je saznalo za nasilje. Ostavite po strani stereotipe i izađite iz svoje ljušture i usprotivite se bilo kakvom obliku nasilja. Ako spasimo život samo jedne žene kao da smo spasili cijeli svijet.

Nitko ne smije trpiti nasilje. Svi imamo odgovornost da zajednički doprinosimo borbi protiv nasilja.