Jedini dimnjačar u Mostaru: Ljudima donosim sreću, ali nitko poslije mene neće

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''Kad me vide, dotaknu alat ili mene. Izgleda kako i dalje vrijedi ona stara izreka o dimnjačarima, pa ljudi uvijek kažu da im donosim sreću'', govori Hadžija Gaš, jedini dimnjačar na području Mostara, koji se ovim zanimanjem, kako nam kaže, počeo baviti sasvim slučajno.

''Moj prvi posao je bio u tvrtci 'Soko'. No, to nije potrajalo i prijatelj Mirko Mravak, profesionalni dimnjačar iz Ploča, me pozvao da radim s njim. Tako je sve krenulo. Pokrivali smo teren juga Hrvatske, Hercegovine i šire'', govori Hadžija o svojim početcima i dodaje kako je, nakon što je prijatelj otišao u mirovinu, preuzeo posao i nastavio dalje.

Zanat dimnjačara je, kaže, prljav, težak i ponekad opasan, no Hadžija govori kako svoj poziv ne bi mijenjao ni za što.

''Poslušao sam prijatelja i izučio sam taj zanat. Na početku nije bilo lako. No on mi je govorio kako ovaj zanat vrijedi i da neće izumrijeti. Tako sam prihvatio i tako i dan danas radim'', govori za Bljesak.info 51-godišnji dimnjačar koji se, kako kaže, obzirom na godine u kojima je, još uvijek dobro snalazi po krovovima kuća i zgrada.

Nekoliko puta se našao u nezgodnim situacijama, no kaže, nikad ništa ozbiljno, a i naviknuo je da su lagane ozlijede sastavni dio ovog zanimanja. Prije rata je u Mostaru bilo pet, šest dimnjačara, a danas je Hadžija ostao sam.

''Nitko nije zainteresiran za ovaj poziv. Šegrta nemam, a moja djeca, pošteno govoreći, mislim da neće nastaviti u ovom smjeru'', objašnjava nam zanatlija kojemu se zbog lijepog vremena ovogodišnja sezona produžila i na mjesec studeni.

''Inače ja završim najdalje u listopadu, ali evo ovo lijepo vrijeme me i dalje tjera na posao. Radim fino i pošteno i nitko se na mene požalio nije, što se tiče i Mostara, Hercegovine i Hrvatske. Ljudi su čuli za mene, znaju da sam profesionalni dimnjačar, ne neki preučeni majstor, i zovu sa svih strana'', govori i dodaje kako preko zime nekoliko mjeseci odmara, a onda na proljeće ponovno kreće u akciju.

Objašnjava kako dimnjake treba čistiti dva puta godišnje, a ovisno od posla do posla, negdje se zna zadržati po pet dana a ponekad posao bude gotov i za pola sata. Neovisno o utrošenom vremenu, cijena je svima ista.

''Cijena čišćenja je oko 20 - 25 KM bez obzira koliko sam se pomučio,a i ne mogu nikome reći: Ostao sam pet sati, plati više. Ja kažem koliko je, a nečija je dobra volja hoće li dati još'', govori Hadžija i dodaje kako je bez obzira na zaradu ovaj posao njemu donio sreću te da je njime, dugogodišnjim radom i trudom, othranio šestero djece.