Jeste li pomjerili sat? Počelo ljetno računanje vremena

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ljetno računanje vremena u Europi je počelo, a satovi su pomjereni jedan sat unaprijed. U 2.00 sata, protekle noći, kazaljke na satovima pomjerene su jedan sat unaprijed - na 3.00 sata.

Ljetno računanje vremena u Europi trajat će do posljednjeg vikenda u listopadu, kada počinje zimsko računanje vremena.

Ljetno računanje vremena u bivšoj Jugoslaviji uvedeno je 27. ožujka 1983. godine.

Od 2002. godine Europska unija, kao i ostale zemlje u Europi odredile su da početak ljetnog računanja vremena počinje posljednji tjedan u ožujku i završava posljednji tjedan u listopadu.

Pomicanjem kazaljke za jedan sat unaprijed posljednje nedjelje u ožujku počelo je ljetno računanje vremena koje će ljudima omogućiti veće korištenje danjeg svjetla, smanjiti izdatke za električnu energiju, ali bi i gubitak "sata sna" kod kod nekih ljudi mogao izazvati i poremaćaje vezane uz spavanje kao i neke druge zdravstvene tegobe.

Kazaljke sat unaprijed nisu pomaknuli niti stanovnici Rusije koji od 2014. imaju "trajno zimsko računanje vremena", a na teritoriju te velike zemlje je te godine i sa devet na 11 povećan broj vremenskih zona. Nekadašnji Sovjetski Savez uveo je 1981. godine ljetno računanje vremena, a 2011. tadašnji predsjednik Dmitrij Medvedev smanjio je broj vremenskih zona na devet i odlučio da će ljetno računanje vremena vrijediti cijelu godinu. Svoju odluku tada je objasnio time da pomicanje kazaljki dvaput godišnje ljudima remeti bioritam i uznemiruje krave.

No, to se pokazalo nepopularnom mjerom za brojne Ruse koji su negodovali što se zimi moraju buditi sat vremena ranije, a stanovnici na sjeveru zemlje zimi su se žalili na život u mraku jer što su živjeli i radili bliže arktičkome krugu to su imali manji broj sati danjeg svjetla. Unatoč tomu, zamjenik ravnatelja Geografskog instituta Arkadij Tiškov uvjeren je da je novi zakon o uvođenju stalnog zimskog računanja vremena u Rusiji uveden na poticaj oglašivača jer će tada više ljudi navečer gledati televiziju.

Novozelandski entomolog začetnik podjele vremena na zimsko i ljetno

Uvođenje ljetnog računanja vremena prvi put spomenuo je američki izumitelj i političar Benjamin Franklin 1784. godine u pismu urednicima “Pariških novina”. No, pismo je bilo dosta šaljivo, pa nije poznato je li Franklin doista Francuzima predlagao njegovo uvođenje. Ovaj je sustav ozbiljno predložio i Englez William Willett u članku "Gubitak dnevnog svjetla", objavljenom 1907. godine, ali unatoč snažnom lobiranju nije uspio uvjeriti britansku vladu da ga prihvati.

Začetnikom podjele računanja vremena na ljetno i zimsko smatra se novozelandski entomolog George Vernon Hudson koji se bavio skupljanjem i proučavanjem kukaca pa su stoga njegova istraživanja ovisila i o duljini sunčeve svjetlosti tijekom dana. Hudson je 1895. došao na ideju da bi se vrijeme moglo pomaknuti dva sata unaprijed kako bi se tijekom ljetnog vremena iskoristilo više danjeg svjetla u popodnevnim satima. Ideju su prvi praktično ostvarili Nijemci tijekom Prvog svjetskog rata (1916. godine), a zatim su tu promjenu prihvatili Britanci i SAD.

Jedna od osnovnih zadaća uvođenja ljetnog računanja vremena bilo je smanjiti izdatke za električnu energiju na način da se tijekom dana koristi danje svjetlo što je više moguće. U sjevernoj hemisferi ljetno vrijeme obično započinje zadnje nedjelje u ožujku ili prve nedjelje u travnju, a završava zadnje nedjelje u listopadu. No, ima i iznimaka. Tako od d 2007. godine SAD i Kanada počinju ljetno računanje vremena s drugom nedjeljom u ožujku, a završavaju s prvom nedjeljom u studenome.

Raniji početak ljetnog računanja vremena u SAD-u posljedica je između ostalog i pritiska koji su nametnuli lobiji poput onog velikih maloprodajnih lanaca koji su ustvrdili da to ima pozitivne učinke na njihov profit. Naime, do 2006. ljetno računanje vremena u SAD-u završavao je također zadnjeg vikenda u listopadu, prije Noći vještica. Tada je na Noć vještica mrak nastupio naglo ranije u odnosu na dane prije pomicanja sata unatrag pa su roditelja djeci noću zabranjivali odlazak u maškare, a ona koja su išla imala su veći rizik od stradavanja u prometu. Također, što je manje djece išlo u maškare dućani su djeci prodavali manje slatkiša. Zato je u SAD-u ljetno računanje vremena 2007. prebačeno na prvu nedjelju u studenom kako bi se proizvođačima slatkiša omogućio veći profit, a djeci veću sigurnost u prometu.

Većina članica EU uvela je ljetno računanje vremena tijekom 70-tih godina prošlog stoljeća, a smjernicama Europskog parlamenta i Vijeća kao početak njegova računanja određena je zadnja nedjelja ožujka, a završetkom zadnja nedjelja u listopadu.

Gubitak jednog sata sna može uzrokovati probleme, barem prvih nekoliko dana

Iako ima svoje prednosti, ljetno računanje vremena svim državama ne donosi jednake koristi te su neke među njima ocijenile da im ušteda energije, smanjenja prometnih nesreća i kriminala i ostalih čimbenika koji se nastoje ublažiti tim sustavom nisu bitno promijenjena. Također, psiholozi i drugi stručnjaci za spavanje tvrde kako se većina ljudi teže prilagođava proljetnom, nego li jesenskom pomicanju vremena upravo zato što gubimo jedan sat sna.

Jedna američka studija pokazala je da pomicanje kazaljke jedan sat naprijed i gubitak jednog sata sna rizik od srčanog udara idućega ponedjeljka u odnosu na ostale ponedjeljke u godini povećava do 25 posto S druge strane, rizik od srčanog udara smanjuje se za 21 posto prvoga utorka nakon što se sat vrati na standardno vrijeme i ljudi spavaju sat vremena dulje.

Uz loše strane ljetno računanje vremena ima i svoje dobre strane. Tako je jedno američko istraživanje pokazalo da se tada manje i rjeđe gleda televizija, a češće se boravi u prirodi i trči, hoda ili bavi sportom. Zbog duljeg dana ljudi mogu biti više biti na otvorenom i uživati u blagodatima svježeg zraka i sunčevih zraka. Također, mogli bi se i osjećati bolje nego inače jer će sunce sjati i u popodnevnim satima kada završava radno vrijeme što će povećati razinu serotonina, koji podiže raspoloženje.