Kako je Arthur C. Clarke preveslao sovjetski časopis za znanstvenu fantastiku

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Poznati je pisac jedan od svojih romana potajno natrpao likovima nazvanim po sovjetskim disidentima, što je izazvalo veliki skandal u svijetu sovjetskog izdavaštva.

1,7 milijuna primjeraka - toliko se časopisa "Tehnika — molodjoži" mjesečno prodavalo sovjetskim zaljubljenicima u znanstvenu fantastiku.

Nevjerojatan se uspjeh časopisa pripisivao ne samo ljubavi sovjetskog naroda prema inženjerstvu i znanstveno-fantastičnim pričama, nego i naporima njegovog glavnog urednika Vasilija Zaharčenka.

Ratni veteran i ugledni urednik Zaharčenko bio je utjecajan čovjek, odlikovan za svoja ratna i književna ostvarenja. Impresivna tiraža časopisa koji je vodio kao glavni urednik od 1949. do 1984. samo je pridonijela njegovoj slavi i moći unutar svijeta sovjetskog izdavaštva.

Jedna od najistaknutijih manifestacija Zaharčenkove moći bila je ta što je on kao glavni urednik nevjerojatno popularnog časopisa imao odriješene ruke za objavljivanje fantastičnih priča autora engleskog govornog područja iz kapitalističkih zemalja.

Jedan je od najpoznatijih takvih pisaca bio Arthur C. Clarke, nagrađivani britanski pisac, istraživač i autor romana "2001: Odiseja u svemiru", prema kojem je Stanley Kubrick snimio istoimeni film. Ruski je prijevod njegovog hvaljenog romana "Rajski vodoskoci" prvi put objavljen na stranicama Zaharčenkovog časopisa "Tehnika — molodjoži" 1980. 1,7 milijuna sovjetskih ljudi čitalo je ovaj roman u mjesečnim nastavcima.

Roman je bio toliko uspješan da su pisca, kada je 1982. godine odlučio posjetiti Rusiju, dočekali, između ostalih, Aleksej Leonov, prvi čovjek koji je hodao svemirom, i književni urednik Zaharčenko. Britanski pisac i sovjetski urednik su našli zajednički jezik i ubrzo se ruski prijevod sljedećeg romana Arthura C. Clarka, "2010.: Druga Odiseja", našao na stranicama časopisa "Tehnika — molodjoži".

U knjizi svemirski brod sa sovjetsko-američkom posadom, po imenu "Aleksej Leonov", odlazi na Jupiter kako bi riješio misterij izgubljenog svemirskog broda "Discovery". Sovjetski čitatelji su iznimno uživali u prva dva poglavlja novog romana... sve do sljedećeg broja, kada ih je, umjesto dugo iščekivane priče, dočekao kratki sinopis knjige.

Kako se ispostavilo, Arthur C. Clarke je na prijevaru dobio sovjetskog urednika Zaharčenka da objavi roman u kojem su imena glavnih likova zamijenjena imenima poznatih sovjetskih disidenata, od kojih su neki bili zatvoreni u radnim logorima.

International Herald Tribune je priču provalio u ožujku 1984. godine, a jedan je od disidenata čije se ime našlo u romanu autorov potez nazvao "malim, ali elegantnim trojanskim konjem". Ne treba posebno isticati da su sovjetski čelnici stranaka mrzili da im se ideološki neprijatelji rugaju na takav način. Bilo je potrebno odmah pronaći žrtveno janje.

"Prije ove je epizode naš urednik Vasilij Zaharčenko mogao ući u najviše urede [u Sovjetskom Savezu]. Ali nakon [objavljivanja] Clarkovog romana, odnos prema njemu se drastično promijenio. Zaharčenko (koji je upravo dobio još jednu nagradu Lenjinovog Komsomola) bio je doslovno živ pojeden, razmazan po zidu", prisjetio se kasnije Zaharčenkov zamjenik Aleksandar Perevozčikov, koji je zamijenio osramoćenog glavnog urednika.

Zakharčenkov je život bio upropašten: ne samo da je izgubio funkciju, nego ga više nisu pozivali u televizijske i radijske emisije, gdje je ranije bio dobrodošao.

Ironično je da je samo nekoliko godina kasnije Gorbačovljeva politika glasnosti (otvorenosti i transparentnosti) sve okrenula naglavačke: na tiskanje Clarkova romana više se nije gledalo kao na groznu grešku i isti je časopis koji ga je ranije povukao iz tiska na koncu objavio preostala poglavlja 1989. i 1990, piše russia beyond.