nema veze s francuskom
Kako je nastala vladarica blagdanskog stola - francuska salata
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Kod nas se zove francuskom. I zvat ćemo je tako i dalje, naravno, ali ova salata nema ama baš nikakve veze sa zemljom dobrih vina i Napoleona. Ovo popularno jelo koje je dio svakog božićnog stola svoje korijene vuče iz majčice Rusije, tako da je primjerice Francuzi, ali i mnogi ostali zovu 'ruska salata'. Vremenom se njena popularnost raširila, pa osim u mnogim europskim zemljama, popularna je i u Iranu, Mongoliji, Izraelu, ali i Latinskoj Americi.
Pretpostavljate da se Rusi ovom salatom diče i zovu je 'ruska salata'? E pa u tom slučaju ste opet u krivu, s obzirom da se ona tamo zove 'salata Olivier'. Ime duguje glavnom kuharu Lucienu Olivieru (on je pak bio belgijskog porijekla) koji je sredinom 19. stoljeća radio u prestižnom moskovskom restoranu Hermitage. Tamo je postala izuzetno popularna i dugo vremena bila zaštitni znak restorana.
Naravno, kao i svi veliki inovatori, i slavni Olivier je recept čuvao kao zmija noge, pa se tako ni danas ne zna kako se točno u početku ona spremala. Ipak, poznato je da su njeni sastojci bili kavijar, teleći jezik, komadići jastoga, kapari, krastavci, jaja, zelena salata i sojina zrna, ali je moguće da je priprema ovisila i o godišnjem dobu kad se salata radi. S druge strane, Oliver je dressing radio od senfa, vinskog octa i maslinovog ulja iz Provanse.
Za popularizaciju salate, najzaslužniji je Ivan Ivanov, pomoćni kuhar koji je iskoristio Oliveirov trenutak nepažnje i otkrio kako otprilike napraviti ovu salatu. Ubrzo ju je počeo pripremati u konkurentskom restoranu, a kad se pokazalo da Ivanov zna posao, za receptom su se pomamile izdavačke kuće. Recept je na kraju završio u kuharici i 'salatni boom' je mogao početi. Samim time došlo je i do promjene sastojaka, jer sve one luksuzne stvari (kavijar, jastog) počele su se mijenjati jeftinijima i pristupačnijima. Tako je zapravo nastala francuska salata kakvu danas poznajemo.
Nakon nekog vremena postala je iznimno popularna u Sovjetskom savezu (posebno na dočecima Nove godine), jer je bilo lako doći do sastojaka i po cičoj zimi. No, raširila se i po cijeloj Europi, tako da i mi u Hrvatskoj danas guštamo u ovoj salati i našoj inačici, ali i svi naši susjedi. Vole je i Iranci, ali i južnjaci, poput Španjolaca i Portugalaca.
U svakom slučaju, Božić i Nova godina su pred vratima, tako da sad kad ste naučili povijest, vrijeme je da salatu i napravite i s guštom je s društvom smažete,