Kako se u Rusiji i SAD-u provode ZABRANJENA testiranja nuklearnog oružja

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Unatoč Sporazumu o zabrani testiranja nuklearnog oružja, dvije su zemlje našle način kako testirati nuklearno oružje na svojim teritorijima.

Ugovor o zabrani nuklearnih proba u atmosferi, u svemiru i pod vodom, potpisan 1963. godine, zabranjuje sve probne detonacije nuklearnog oružja, osim onih koje se provode pod zemljom.

"Nuklearne eksplozije i testiranja oružja provode se na nuklearnim poligonima u Nevadi i na arhipelagu Nova Zemlja. To se postiže stavljanjem modela nuklearne bombe u poseban spremnik, koji se zatim prekriva bentonitnom glinom. Ulaz u tunel je zapečaćen betonom. Znanstvenici se zatim povlače na sigurnu udaljenost", kaže glavni urednik časopisa "Arsenal Otečestva" Viktor Murahovski.

Prema Murahovskom, "model" je pravi nuklearni naboj - samo vrlo niske eksplozivnosti, oko 0,001 posto snage nuklearne bojeve glave postavljene na raketi.

"Prava eksplozija se ponavlja kako bi se testirale lančane reakcije u naboju. Sve podatke bilježi računalo, tako da danas nema potrebe za 'atomskom gljivom' da bi se utvrdilo ponašanje neispitane bojeve glave u stvarnom vremenu", dodaje Murahovski.

Osim toga, za bojeve su glave napravljeni novi spremnici koji omogućuju eksperimentiranje koje ne predstavlja kritični rizik za okoliš ili ljude u neposrednoj blizini ispitivanja. A ako se na površini spremnika pojavi pukotina, bentonit tijekom toplinske reakcije uslijed eksplozije reagira tako što popunjava sve rupe u naboju.

"S obzirom na to da se radi o naboju niske eksplozivnosti, eksplozija je gotovo nečujna i sonar je ne može detektirati", kaže Murahovski.

Rusija i Sjedinjene Države su, kako su godine prolazile, morale ukloniti zastarjele nuklearne bojeve glave i zamijeniti ih novima.

Danas je broj svih strateških bojevih glava i njihovih nosača ograničen Sporazumom o smanjenju arsenala strateškog naoružanja (START). Prema tom sporazumu, broj spremnih strateških bojevih glava ne može biti veći od 1550, a broj lansera interkontinentalnih balističkih raketa, lansera balističkih raketa podvodnog baziranja i teških bombardera ne može biti veći od 700.

Prema ovom sporazumu, svaka zemlja može koristiti satelite za promatranje raketnih silosa svojih partnera i lokacija na kojima su razmješteni bombarderi i podmornice, kao i godišnje izvršiti 18 vojnih inspekcija na licu mjesta kako bi se uvjerila da nitko ne krši sporazum, piše russia beyond.