Maškare nestale s ulica Mostara

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Namaskirane povorke vesele i razigrane djece iz vrtića i škola danas u Mostaru nema. Pandemija je uskratila mališanima dan veselja, dan kada postaju omiljeni likovi iz crtića, bajki i začaranih svjetova, koji bi zajedničkom družbom zasigurno razveselili našu tmurnu svakodnevicu.

Osim što nam je korona oduzela karnevalske povorke za poklade, maškare, fašnik... odnosno svečano razdoblje prje korizme i trgovački lanci su pojedincima koji su željeli sačuvati vesele običaje uskratili pokladnu ponudu.

Bez kostima u trgovinama

U trgovačkim lancima gotovo da i nije bilo kostima za pronaći, a ondje gdje su kupci uspjeli pronaći neki kostim većinom bi pronašli ponudu od Noći vještica, odnosno megapopularnog Halloweena, koji na našim prostorima nema tradiciju i nije se slavio do prije nekoliko godina, kada su nam američki filmovi nametnuli ovaj praznik kao 'hit', a mi ga, kao i sve drugo objeručke prihvatili.

Roditelji su se ovaj put morali više osloniti na svoju kreativnost, a vjerujemo kako se neće izgubiti običaj, da mališani od vrata do vrata obraduju svoje susjede koji ih većinom nagrade slatkim krafnama, bombonama i drugim slatkišima.

A škole i vrtići, kao i inače većinom su organizirali maškaradu, ali ovaj put među svojim razredima i skupinama bez većeg okupljanja.

No gradski kafići i klubovi će se potruditi da večer do policijskog sata ne prođe bez namaskiranog slavlja.

Inače, za one koji ne znaju, poklade (Karneval lat. caro: meso + levare: dignuti; u značenju") su svečano razdoblje prije korizme u kojem se priređuju povorke maškara, kostimirani i maskirani plesovi.

U Hrvatskoj ali i pojedinim mjestima BiH se uz karneval ravnopravno spominju mesopust, poklade ili fašnik (od njem. Fastnacht, tj. „noć posta”), koji su više vezani uz određene regije, mjesta, njihove običaje, a često se u prerušavanju moraju poštivati pravila i ritual, njihov početak i kraj.

Značenje

Osim tih naziva u uporabi su i krnjeval, krnoval, pokladi, pust, fašnjek ili maškare. Pokladni ophodnici također se nazivaju raznovrsnim nazivima poput maskara, mačkara, fašenka, pusta, dida, pesnika i ostalih naziva koji se razlikuju od mjesta do mjesta, kao i skupina poput zvončara, baba, pokladara, maškura i drugih, a pokladni nazivi ponekad označavaju nekoliko pojmova. Karnevalske svečanosti obično uključuju maskirane povorke i plesove, bakljade, vatromete, obasipanje cvijećem, konfetima i korijandolima, te na kraju svečano spaljivanje ili pokapanje velike lutke, personifikacije „princa karnevala”.

Najvjerojatnije se razvio iz rimskih bakanalija, luperkalija i saturnalija, ali je utemeljen i na magijskom vjerovanju u gojenje zlih sila, kao i protjerivanje zime. Ima i socijalno značenje jer se kroz lakrdijašenje često očituje i društvena kritika.

Karnevali se slave posvuda po svijetu, uglavnom u područjima s većinskim katoličkim stanovništvom, dok se kod pripadnika Istočnih Crkava Maslenica slavi na sličan način. Protestanti ih uglavnom ne održavaju, ili su ih prilagodili u druge običaje kao što je Danski karneval Fastelavn.

Tumačenje pokladnih običaja

Tumačenje pokladnih običaja je dvojako. Jedni ih tumače kao magiju kojom se pomoću obrednih pomagala spreĉava djelovanje natprirodnih zlih sila i demona na ljude, stoku i priroduĉime se osigurava zdrava i plodna godina. Ljudi su tako prerušavanjem, galamom i skakanjem prizivali zdravlje i plodnost.

Ovakvi običaji potječu još iz primitivnih pretkršćanskih zajednica u kojima se magijskim kultovima animizma i totemizma izražavalo poštovanje prema duhu predaka i životinjama.

Iz tog vremena potječu i maske.

Druga je pretpostavka da običaj karnevala, maškara, pusta, fašnjaka, maĉkara, mesopusta, buša i kako ga već zovemo, potječe iz rimskog doba kada se bakanalijama slavio kult boga Dioniza i kult plodnosti.

Naziv karneval tumači se i latinskim povikom 'Carne vale' što u prijevodu znači 'Zbogom, meso' što bi trebalo predstavljati najavu suzdrţavanja od mesne hrane i veselja.

Religiozni aspekt

Godišnji su običaji uglavnom povezani s važnijim crkveno-kalendarskim datumima. Tako je i s  karnevalom, koji  nije  u  crkvenom  kalendaru, ali  posredno je ipak kršćanski određen nadnevkom pomične svetkovine Uskrsa, točnije Čistom srijedom kao početkom korizmenoga posta, navodi se u jednom radu o Karnevalu.

Karneval i jest i nije kršćanski običaj. Svećenstvo i crkvene vlasti oduvijek se prema njemu odnose neodlučno, kao prema razmetnome sinu: s jedne su strane glasno osuđivali karnevalsku opscenost i neumjerenost, videći u njima otjelovljenje zla i odjeke poganstva, a s druge strane nisu nikad ozbiljno nastojali zatrti taj običaj.

Kontrolirano i vremenski omeđeno ludovanje bilo im je potrebno kao protuteža vrijednostima kršćanskoga žvota.

Slika (simulacrum) grijeha prethodi pokori i pokajanju. Bez poklada nema prave korizme. Kristijanizirani običaji čuvaju kršćanske vrijednosti. On se smije vjeri i vladajućem poretku, unosi  kaos, ruši  pravila.

Svi običaji  predstavljaju otklon  u  svakodnevnom  ponašanju,  ali karneval nije blagi otklon nego prevrat, on (barem na pojavnoj razini, deklarativno) manifestira i uvodi obrat, potpunu suprotnost: kaosom napada logos, obnavlja sjećanje na poganstvo, legalizira grijehe i ruga se vrlinama, navodi se u knjizi Hod kroz godinu: mitska pozadin hrvatskih narodnih običaja i vjerovanja.

U pokladnom vremenskom rezervatu poganstva pradavne maske nikad nisu do kraja iskorijenjene; može se steći dojam da je Crkva namjerno poštedjela poklade kao suprotnost potrebnu korizmi, kao dekorativnog neprijatelja i kao priručno skladište poroka.

Karneval je poslužio kao iskrivljeno zrcalo koje karikaturom samo potvrđuje pravu sliku.

Tolerirano i kontrolirano predstavljanje nereda ne ugrožava važeći red, naprotiv, ono ga afirmira, navodi se.