Klizači iz Sarajeva uživali na zaleđenom Blidinjskom jezeru

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Zaleđeno Blidinjsko jezero članovi kluba Association Loop Ensemble iz Sarajeva pretvorili su u veliko klizalište i pokazali svoje umijeće. Prvi put posjetili su Park prirode Blidinje 2021. i nakon toga uz želju, volju i adrenalin koriste svaku priliku uživati u klizanju i akrobacijama, prenosi Blidinje-net.

A ovako su doživjeli svoju ovogodišnju avanturu…

Hladno, snježno jutro bilo je kad smo krenuli iz Sarajeva. Srca su nam bila puna i topla jer idemo klizati u prirodi. Idemo na Blidinjsko jezero. Izlet samo takav. I ove godine posjećujemo Blidinje, nesto ranije nego inače. Put smo planirali desetak dana ranije. Vremenska prognoza nije nam išla u prilog, jer su najavljene snježne padavine i jak vjetar. No, što se voli, mora se.

Krenuli smo iz svježim snijegom pokrivenog Sarajeva. Iako je rano nedjeljno jutro bilo i svi su uglavnom još spavali, mi smo bili veseli, sretni i čili što smo napokon krenuli. U autu muzika odlična, neke 80′. Raspjevani vrlo brzo smo prošli vrata nacionalnog parka. Stigli smo na Blidinje. Zaljubljenicima kakvi jesmo, oteo se uzdah od uzbuđenja kad smo vidjeli predivnu prirodu Parka prirode Blidinje. Pogled je bio očaravajući. Bjelina, snijeg, led. Ima li ljepše? Malo po malo, polako, stigli smo do Hajdučkih vrleti, kada je vjetar bio najjači. Takve prizore, mećave mi iz Sarajeva nismo dozivjeli do tada. Naša avantura, morala je tu biti na čas, prekinuta. Vidljivost je bila smanjena od snijega nošenog vjetrom. Udari vjetra nisu nam dali da dišemo na otvorenom. Uletili smo u Hajdučke vrleti i tu vidjeli da su se mnogi sakrili od vremenskih (ne)uvjeta. Unutra atmosfera domaća. Toplo, mirišu jela, lica domaćina nasmiješena. Razumiju da smo tu privremeno i da koristimo njihovo gostoprimstvo i jedva da krenemo dalje, u našu avanturu.

Pomiješanih osjećanja, istovremeno sretni što smo tu, a tužni jer je neizvjesno da li ćemo izaći na led, na predivno Blidinjsko jezero, popili smo piće i čekali da vjetar mine. Prognoza je govorila da hoće. I jeste, malo! Iza podne, odlučili smo ipak da krenemo iz topline Hajdučkih vrleti ka jezeru. Cesta prema jezeru je bila očišćena, ali je vjetar nanosio snijeg. Kad smo došli na naše “staro mjesto” vidjeli smo da ćemo morati preko nanosa snijega sa ceste, spustiti se do jezera.

I, evo nas! Tu smo! Sretni jer idemo klizati. Vjetar puše, ali za nas nije strašno. Može se! Napokon smo stali na led.

Iz dosadašnjeg iskustva, naučili smo kako zakočiti na ledu, kako se “ukopati” , dok ne prođe udar vjetra. Ovi zimski uvjeti zasigurno nisu bili dobri za klizače početnike. Jezero je bilo smrznuto, što je dobro. Sa vjetrom smo se naučili boriti. Naša avantura na ledu je počela. Klizali smo bez prestanka i vrlo brzo se zagrijali. Pravili smo figure, vijence, piruete, skokiće i ničega od toga nam nije bilo dosta. U jednom momentu, vjetar je minuo i mogli smo se raskomotiti od slojeva odjeće na nama. Na ledu smo proveli više od sat vremena. Kao i do sada što je bio slučaj, izazvali smo radoznalost prolaznika, koji su vidjevši nas na ledu, ohrabrili se da siđu sa ceste do zaleđenog jezera i naprave fotografije za uspomenu na predivne prizore, leda i bjeline Blidinjskog jezera. Pravi zimski ugođaj.

Dok smo mi klizali i uživali u čarima zime i jezera, ostatak ekipe (logistika) članovi naših obitelji stajali su na obali jezera, na rubu leda i podnosili hladnoću, samo za ljubav našu. A mi? Nama nikad nije bilo dosta klizanja. No, ipak morali smo krenuti ka Sarajevu, uz dogovor da ćemo tu doći i naredne nedjelje. Sretni, ozarenog lica, srca punog topline, bili smo u toplim autima, na putu ka kući. Polusneni, malčice umorni a i gladni, svratili smo na putu ispod sača u Jablanici, jer se energija morala nadoknaditi. U povratku kući, shvatili smo da je zbog nove dionice autoputa, put ka Blidinju dosta kraći i da mozemo doći brže.

Već narednu nedjelju, vraćamo se Blidinjskom jezeru. Živjela priroda i Blidinje! Živjelo Blidinjsko jezero! Živjeli mi!