Ovisnici i sa 16: Kocka ipak kreće ''iz kuće''

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''Naš sin neprestano je bio na mobitelu, mislili smo da se dopisuje s prijateljima, no nakon nekog vremena otkrili smo da kocka'' , napisao nam je jedan zabrinuti roditelj, skrećući pozornost na ovaj veliki društveni problem, koji se zapostavlja.

Najmlađi patološki kockar ima 16 godina

Unatoč zakonskoj zabrani klađenje je itekako moguće i svepriutno kod maloljetnika u BiH.

''Istraživanja o prevalenci kockanja i upotrebe droga među učenicima osnovnih i srednjih škola su relativno rijetka u našoj zemlji, a ona koja su provedena pokazuju da mladi sve ranije počinju sa spomenutim nezdravim navikama, i tu se često radi  o više povezanih štetnih naviki'', rekao je u razgovoru za Bljesak.info, lider programske oblasti Zdravlje i zdravi životni stilovi Asocijacije XY Feđa Mehmedović.

Dodao je da istraživanja koja su do sada provedena u našoj zemlji pokazuju da su kockanje i upotreba i zloupotreba psihoaktivnih supstanci zastupljeni među mladima u osnovnim i srednjim školama, a da postojeći i predviđeni zakonski mehanizmi nisu adekvatno regulirali ove oblasti niti preventivno djelovali.

''Podaci da najmlađi patološki kockar ima 16 godina, a da prvi susret sa psihoaktivnim supstancama mladi prijavljuju sa 11 godina, više su nego alarmantni'', upozorio je.

Počinje se s roditeljima ili vršnjacima

Prema istraživanjima, kockanje najčešće počinje sa roditeljima ili vršnjacima.

''Kockanje podrazumijeva sve igre u kojima osoba ulaže novac: igre na sreću, lutrije, bingo, loto, grebalice, sportska klađenja, poker, socijalne igre, internet klađenja i internet igre na sreću. Istraživanja u našoj zemlji pokazuju da je sportsko klađenje najzastupljeniji vid kockanja.  Komparativna studija „Istraživanje odnosa srednjoškolaca prema alkoholu, drogi, pušenju i kocki“ pokazuje da su upotreba droga, alkohola i igre na sreću,  što uključuje sportska klađenja, veoma zastupljeni među mladima'', dodao je Mehmedović.

''Sasvim je jasno da je društvo u našoj zemlji indolentno prema problemu kockanja i da je trend kockanja dosegao zabrinjavajući nivo. Prividne socijalne norme adolescenata mogu biti prediktori frekvencije kockanja, potrošnje i posljedica do kojih dovode (Larimer and Neighbors, 2003). Kockanje je postalo trend, a među mladima određeno normativno ponašanje koje se često projicira kao pozitivni faktor muškosti i u vezi s onim što je odlika muškosti, a to je sport'', objasnio je.

Kockanje se pozitivno prezentira

Dodaje, da pozitivna prezentacija kockanja kroz različite medije doprinosi pojavi kockanja kod mladih.

''Monaghan i Derevenski (2008) argumentuju da je prikazivanje kockanja kroz medije neprecizno i da nikada ne pokazuje negativne strane, što ohrabruje mlade da se izlože tom riziku. Primjer toga može biti sportsko klađenje koje se prikazuje kao igra a ne kockanje, pa mladi ljudi ovu aktivnost vide isključivo kao zabavu, što je svojevrstan uspjeh marketinga kladionica i drugih pružatelja usluga. Također, sportsko klađenje se projicira kao aktivnost direktno povezana sa sportom, pa se kroz ciljane reklame sportsko klađenje pozicionira u istu linearnu ravan sa sportom koji je zdrav. Takva projekcija ne samo da umanjuje percepciju rizika, već klađenje oplemenjuje notom „zdravlja“ jer se direktno veže za sport koji je prepoznat kao zdrava aktivnost'', pojasnio je.

Mehmedović kaže da su Lee, Lemanski i Jun (2008) došli do rezultata da izloženost kockanju kroz medije razvija pozitivne stavove o kockanju, kockarskim emisijama i reklamama, što vodi izraženijim kockarskim namjerama. Fried et al. (2010) zaključuju da izloženost reklamama ima statistički značajan udio u razvoju kockarskih navika kod mladih od 16 do 19 godina starosti.

Kockanje kao zabava

''Derevensky, Sklar, Gupa i Masserlian (2010) prijavljuju da su kockarske reklame  konzistentne u projekciji zabave, uzbuđenja, većeg uspjeha, bogatstva, olakšanja od financijskih problema i poteškoća, bijega od realnosti i da imaju snažan utjecaj na starije adolescente, posebno muškarce i one koji imaju određene probleme s kockanjem ili predispozicije za njihov razvoj'', kaže Mehmedović.

Dodao je da mladi pojedine oblike kockanja percipiraju kao zabavu koja ne ostavlja posljedice niti otvara određene rizike. Ukoliko razgovarate s mladima o kockanju, oni će prepoznati ovo ponašanje kao rizično i štetno, no pitate li ih šta misle o sportskom klađenju i grebalicama, primijetit ćete da u tom slučaju najčešće izostaju negativne konotacije i često je asocijacija na te oblike klađenja zabava i igra.

''Sportsko klađenje mi je potpuno promijenilo pogled na gledanje nogometnih utakmica. Sada imam motiv više da skačem, radujem se, budem tužan. Nekako, ubacio sam više žara u gledanje utakmica i sve je mnogo zabavnije. Plus, mogu da dobijem lovu''

Ovaj fenomen je u našem društvu izražen, prvenstveno zbog nekvalitetnog obrazovanja i neefikasnog zdravstvenog sustava.

Kockanje u ekspanziji od rata

''Nekvalitetno obrazovanje i neefikasan zdravstveni sustav, niske ekonomske prilike i mogućnosti nedvosmisleno predstavljaju najvažnije negativne faktore koji doprinose pojavi društvenih fenomena kao što su upotreba alkohola, duhana, droga, nasilja, rizičnih seksualnih ponašanja, ali i fenomena koji je doživio ekspanziju upravo u periodu od završetka rata pa do sada, a to je kockanje. Nije rijetka pojava da mlada osoba sklona kockanju također koristi duhanske proizvode, alkohol i/ili droge i ponaša se nasilno'', kaže Mehmedović.

Na pojavu kockanja kod maloljetnika utječu i obiteljski odnosi i utjecaj vršnjaka.

''Tijekom odrastanja snažan resurs u razvoju adolescenata i djece su roditelji i obitelj. Nažalost, narušeni obiteljski odnosi i slaba obiteljska kohezija mogu biti faktor rizika za razvoj različitih problema kod djece. Možemo zaključiti da listić sportske kladionice koji se nalazi na stolu dnevnog boravka, listić binga pa čak i igranje pokera na internetu može biti opasno za one najmlađe koji to vide. Osim obiteljske povijesti kockanja, izloženost i interakcija s vršnjacima koji kockaju dodatno doprinose razvoju problema. Pozitivan stav roditelja i vršnjaka u vezi s kockanjem još je jedan od snažnih faktora koji su predispozicija za razvoj problema kockanja kod mladih. Ipak, uticaj stavova roditelja nije uvijek pravolinijski. Studije pokazuju da mnogi roditelji, ne samo da vjeruju da je kockanje bezopasna aktivnost (Volberg et al., 2008), već u mnogim slučajevima oni potiču kockanje mladih. Važno je spomenuti i društvene norme kao faktor koji doprinosi kockanju. U BiH postoje afirmativni normativi koji kockanje postavljaju u poziciju društveno prihvatljivog ponašanja'', objasnio je Mehmedović.

Interes pojedinca, iznad interesa društva

Iako većina kladionica ima napisan znak zabrana klađenja mlađima od 18, ali djeca i dalje uplaćuju, a Mehmedović smatra da je jedan od razloga što je interes pojedinaca iznad interesa društva.

Prevencija treba obuhvatati širok kontekst tema koje se mladima mogu ponuditi kroz osnovno i srednje obrazovanje. Važno je raditi i sa roditeljima, jer su često oni jedan od faktora koji doprinosi pojavi ovog problema. S druge strane, socijalno kockanje i online igre koje su u kategoriji kockanja, često nisu u fokusu roditelja, pa je potrebno usmjeriti njihovu pažnju na ovaj problem. Djeca se mogu osvijestiti kroz sveobuhvatne i uzrastu prilagođene obrazovne programe. Ali nije dovoljno ponuditi im informaciju, potrebno ih je motivirati da budu dio šire društvene promjene, odnosno da kroz manifestaciju pozitivnih stavova i vrijednosti, motiviraju svoje vršnjake da se suprostave ovom štetnom društvenom fenomenu.