Marijanska brazda - misteriozno, ledeno i mračno mjesto prepuno tajni

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Kad se govori o rekorderima, ovo je definitivno jedan i za njega malo tko nije čuo. Marijanska brazda vjerojatno je jedan od najpoznatijih geografskih pojmova, koji krije brojne zanimljivosti i uvijek iznova fascinira.

Jeste li primjerice znali da je najdublju točku Marijanske brazde praktički nemoguće točno izmjeriti? Ili pak koliko je ljudi dosad imalo prilike posegnuti u njezine dubine? Putnikofer donosi niz zanimljivosti o najdubljem području Tihog oceana, ali i svijeta.

Najdublja dolina na svijetu

Marijanska brazda (ponekad je zovu i jarkom) zapravo je najdublja podmorska dolina na svijetu – nalazi se na dubini od oko 5000 metara, a zatim i sama ponire još dublje, sve do najdublje točke na svijetu po imenu Challenger Deep koja se nalazi na nevjerojatnoj dubini od, barem kako kažu najnovije izmjere, 11 kilometara i 34 metara.

Naime, čak i unatoč svim modernim postignućima, mjerenje dubina Marijanske brazde i dalje su izazovan i varljiv posao te se izmjerena dubina relativno često mijenja.

Na granici tektonskh ploča

Sama Marijanska brazda nalazi se u zapadnom Pacifičkom oceanu, oko 400 kilometara jugoistočno od otoka Guam te u relativnoj blizini Marjanskog otočja po kojem je i dobila ime. Od tog je otočja udaljena oko 200 kilometara.

Dugačka je 2542 kilometra, a široka oko 69 kilometara, a nastala je – kao i druge brazde tog tipa – na granici tektonskih ploča, u ovom slučaju Pacifičke i Filipinske ploče. Sama Marijanska brazda, kao najdublji dio Tihog oceana, otkrivena je još 1870-ih godina.

Otkrio ju je britanski istraživački brod Challenger, po kojem je onda najdublja točka Tihog oceana, ali i svijeta, i dobila ime. Challenger ju je tada izmjerio na oko osam kilometara i to s pomoću metode koja se koristila u to vrijeme – otežanog konopa.

Nevjerojatni tlak i hladnoća

Dubine Marijanske brazde i najdublje točke na svijetu oduvijek su predstavljale spoj misterije i iznenađenja. Doista je nevjerojatno to mjesto. Na dnu Marijanske brazde tlak je čak 1000 puta veći nego na površini mora.

Samo dno je prekriveno sedimentom koji ima teksturu blata, a temperatura vode pri dnu iznosi 1,4 stupnjeva Celzijevih. Svijetla, naravno, nema, no to ne znači da nema života. Svaka ekspedicija otkrila je nešto novo.

Pročitajte još

Nevjerojatna tajna USS Tritona: Kako je filipinski ribar slučajno otkrio američko pomorsko čudo 1960.

Otkriven mikroorganizam koji jede plastiku  

Naime, isprva se mislilo da na tim dubinama ništa ne može preživjeti, no znanstvenici su se ubrzo razuvjerili. Gotovo pa nemoguće uvjete živote tamo izdržava niz mikroorganizama (njih čak 200 vrsta, od kojih i jedan koji jede plastiku) i životinja, primjerice morski krastavci i crvi te amfipodni rakovi. Kod njih su, primjerice, zabilježeni slučajevi gigantizma koji se ponekad mogu susresti u životinja koje žive u velikim dubinama.

To znači da mogu narasti do za svoju vrstu ogromnih dimenzija, u njihovu slučaju do 28 centimetara. Pronađene su i posebne vrste planktona.

Na dubini od oko 8000 metara otkrivena je 2012. godine i riba po imenu Pseudoliparis swirei, koju se smatra ribom rekorderom po pitanju dubine na kojoj živi. Nažalost, na dnu Marijanske brazde pronađeni su i znakovi onečišćenja plastikom – plastična vrećica i omoti od slatkiša.

U uporedbi s ostatkom podmorja

S obzirom na uvjete koji u njoj vladaju, ali i činjenicu da je ljudski rod dosad istražio tek manji dio svjetskog podmorja, odnosno dubina, Marijanska brazda relativno je dobro ‘posjećena’ i istražena te se znanstvenici njome intenzivno bave. Dosad, odnosno do kraja 2022. godine, do njezina dna u ukupno 22 zarona uspjelo spustiti čak 27 osoba (do kraja 2022. godine).

Prvi zaron u Marijansku brazdu ‘obavila’ su 23. siječnja 1960. godine dva oceanografa, Amerikanac Don Walsh i Švicarac Jacques Piccard, a u dubine su se pustili batiskafom po imenu Trieste. Bio je to apsolutno nevjerojatan, ali i iznimno opasan pothvat.

I redatelj Titanica se upisao u povijest

Nakon njih dno su istraživale podmornice na daljinsko upravljanje – japanski Kaiko 1996. i američki Nereus 2009. godine. Idući čovjek koji se spustio u nju (a bio je ujedno i prvi solo zaron) bio je James Cameron, režiser filma Titanic. On se 26. ožujka 2012. spustio u brazdu podmornicom Deepsea Challenger, koju je pomagao dizajnirati.

Godina 2018. i 2019. u brazdu se spustio i američki istraživač Victor Vescovo, dok se 2020. godine u povijest upisala i Kathryn Sullivan. Ta astronautkinja prva je osoba na svijetu koja je hodala u svemiru, ali se isto tako spustila i do najdublje točke svjetskih mora.

Challenger Deep nije jedina atrakcija

Marijanska brazda je 2009. godine proglašena i američkim nacionalnim spomenikom. Jedan od ciljeva proglašenja tog statusa, koji se odnosi na površinu od 246 tisuća kilometara četvornih, bila je njezina zaštita. Osim najdublje točke svjetskih mora, Challenger Deepa, Marijanska brazda skriva još nekoliko ‘atrakcija’. Godine 1997. na području braze otkriven je i Sirena Deep, treća najdublja točka Tihog oceana.

U Marijanskoj su brazdi, na najmanje 20 lokacija, otkriveni I hidrotermalni izvori iz kojih izvire vruća i mineralima obogaćena voda, a isto tako su detektirani i tzv. hladni izvori (koji, definira Wikipedia, stvaraju pare vodikovog sulfida, metana i drugih ugljikovodika, u obliku bazena slane vode). Povrh svega navedenog pronađeni su i tzv. blatni vulkani.