Minores Centar za resocijalozaciju

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Smanjenje stope siromaštva, beskućništva, socijalne ugroženosti (i otvaranja jedne bolje i drugačije perspektive) jest ono čemu Minores teži od svog početka. Opskrba hranom i higijenskim potrepštinama, kao i odjećom i obućom nije dovoljna.

Resocijalizacija isključenih i na bilo koji način marginaliziranih osoba u našem društvu se nameće kao krajnji i jedini cilj dugoročnijeg i sustavnijeg rješenja ovakvih problema.

Resocijalizacija je ponovno podruštvljavanje pojedinca, odnosno planski i sustavni proces korigiranja društveno neprilagođenih stavova, uvjerenja, sustava vrijednosti kao i asocijalnog ponašanja. Cilj resocijalizacije je ponovno integriranje pojedinca (s problemima u ponašanju) u društvo, piše Organizacija Minores.

Ovakav Centar bi zapravo uljepšao sliku grada Mostara, uklonio bi beskućnike s ulice i pružio im adekvatnu socijalnu i profesionalnu rehabilitaciju, psihološku pomoć i druge socioterapijske metode bitne zbog ponovnog prilagođavanja sredini u koju se vraćaju.

Uz savjetovanje, izobrazbu, prekvalificiranje, zaposlenje, ali i uključenje u razne aktivnosti (kulturne, odgojno – obrazovne, radne) Centar bi osposobljavao svakog štićenika, beskućnika za što lakši ponovni ulazak u društvo.

Mostar bi tako postao jedan od rijetkih gradova Bosne i Hercegovine koji se može pohvaliti sa ovakvom vrstom pružanja pomoći i rješavanja problema, jer su dosadašnja iskustva ovakve vrste resocijalizacije veoma slaba.

Osim za beskućnike, Centar bi se na poseban fokusirao i na mlade koji nisu samo naša budućnost nego i sadašnjost. U Centru bi djelovalo i savjetovalište za mlade i obitelji posebno za one koji trpe psiho – fizičko nasilje, uz to bi se sadržavala adekvatno opremljena prostorija za radionice s djecom i mladima te dvorana za tečajeve, (stranih jezika, informatike...) instrukcije i pomoć u bilo kojem drugom obliku.

Djeca iz siromašnih obitelji i sredina su osuđena sami na sebe. Zahvaljujući kulturološkom neodgoju te inerciji adekvatnih institucija oskudna su za osobe koje bi im pokazale pravi smjer. Tu je projekt Stariji brat / starija sestra koji za cilj ima socijalno uključivanje i pružanje psihosocijalne podrške ranjivoj djeci kroz volonterski angažman studenata. Tako će se djeci davati podrška koju ne nalaze u obitelji i okolini, a sve u svrhu smanjenja mogućih devijacija u svim sferama bića, ali i socijalne isključenosti.

Uz beskućnike i mlade fokus Minoresa je i na socijalno – ugroženim obiteljima, kojih je danas, nažalost, sve više. Minores je tu da im pomogne i materijalno, ali i duhovno i psihološki. Volontere / studente bi pratili i podržavali stručni suradnici, odnosno socijalni radnici, pedagozi, psiholozi koji bi bili zaposleni u Centru.

Uz navedene poslovnu priliku dobilo bi još osoba (pravnik, ekonomist itd.) te bi tako jednim dijelom bila smanjena i stopa nezaposlenosti mladih, potencijalnih osoba. Najznačajniji dio resocijalizacije jest osposobljavanje pojedinca za određena zanimanja, odnosno za integraciju u društvo. Sve to nije moguće bez podrške koju od Minoresa imaju, a nadamo se i lokalne zajednice.

U najam smo dobili devastiranu zgradu koju je potrebno obnoviti. Do sad smo uspjeli promijeniti otvore na zgradi. Još nam predstoji mnogo posla.

Organizacija Minores zahvaljuje na svakoj pomoći. Vrlo rado prihvaćamo svaki vid podrške upravo iz razloga što sami, bez vanjske pomoći, ne možemo. Sve što radimo ne radimo zbog reklame ili kampanje, nego iz jednostavnog razloga; želimo pomoći najpotrebitijima.