Misterij crnih čizama

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Već nekoliko dana u mostarskoj Vukovarskoj ulici stoji odbačen par ženskih čizama visoke pete. I dok jedan dio građana prolazi pored njih odavno naviknut na suživot sa svakojakim smećem koje uvijek nekako doluta na travnjak, drugi dio se pita, vidjevši da čizme baš i nisu za otpada, za porijeklo istih i razlog zašto su tu. Teorija ima raznih, od navika „noćnih ptica“ pa sve do Istanbulske konvencije.

Jedni tako tvrde da su čizme, sada već dobro natopljene zadnjim pljuskovima, tek podsjetnik na nečiju burnu noć u obližnjem noćnom klubu, te nude nekoliko verzija – ili je dami u visokim petama dodijalo u neka doba stajati u prilično neprirodnom položaju, pa se odlučila riješiti tegobe pred akciju – ili je, pak, po drugoj varijanti, ljutit netko izbacio čizme iz jurećeg automobila, želeći tako nešto dokazati i pokazati vlasnici istih. Istina je, čizme podsjećaju na omiljenu obuću posjetiteljica popularnog objekta, ali ni najbolji CSI teško da bi rekonstruirao sve što se moglo dogoditi da čizme na kraju završe tu gdje jesu.

No, i u jednom i u drugom, pa i svakom daljem slučaju, ostaje misterija zašto ih vlasnica nije došla pokupiti? Kriza je, ne bacaju se čizme tek tako lako. Osim ako sponzor nije već reagirao parom novih.

Čuli smo i teoriju da je ovaj par čizama zapravo dio podizanja svijesti oko Istanbulske konvencije u gradu Mostaru, pošto i ovdašnja javnost pozorno prati sve što se oko poziva na ratifikaciju iste događa u susjednoj Republici Hrvatskoj.

Tamo se, kao što vjerojatno znate, upravo ženskim cipelama ostavljenim na javnim mjestima poziva na ratifikaciju tog dokumenta, jer se u društvu naveliko lome koplja oko same konvencije i njezine (stvarne) poruke. Je li i ovaj performans u Mostaru, ma kako izgledao malen i nebitan, jer ipak je tek jedan par čizama u pitanju, dio svega toga? Nekako sumnjamo. Poznati smo po manjku aktivizma, a pogotovo po pitanju nasilja nad ženama, a i dobar dio stanovništva negativno je raspoložen prema ratifikaciji Istanbulske konvencije u Hrvatskoj, iako, gle čuda, istu već ima ratificiranu ovdje, u BiH.

No, ono što sigurno znamo je da je ovaj par čizama još jedan dokaz da ovome gradu očajnički trebaju službe za održavanje zelenih površina, bolje organizirana i ustrojena komunalna poduzeća, komunalni redari – i najvažnije od svega, više kulture u svakom smislu.