Moja djeca nikada nisu spavala u krevetu

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''Moja djeca, danas srednjoškolci, nikada nisu spavala u krevetu'', rekao je demobilizirani borac Mirzet Mrvoljak (51) opisujući svoj život s obitelji u zaseoku Mrvoljci, naselje Moševac kod Maglaja.

Okrečena u bijelo, malena kuća iznad puta za Husakoviće, u kojoj živi četveročlana obitelj Mrvoljak, je vrlo uredna. Ima malo, improvizirano kupatilo, ali ne i toalet. Drveni prozori su sasušeni, pa kada puhne vjetar, rukama moraju čuvati jorgan, priča Mirzet za Dnevni avaz.

''Obraćao sam se Općini, Ministarstvu za boračka pitanja ZDK, maglajskom JOB-u, došli su, obišli nas, vidjeli gdje živimo, ali ništa. Ovo je katastrofa, djeca Amela (19) i Amel (17) spavaju u kuhinjici, na podu, ne mogu se ni ispružiti. Dolje je beton. Otkako su se rodili, nisu legli u krevet. Nemam ga gdje staviti kada je ovo kućica od 12 kvadrata'', priča Mirzet.

Zahvaljujući pomoći Ministarstva za boračka pitanja ZDK i nekadašnjeg ministra Nedžada Lokmića od 3.000 KM, Mirzet je salio ploču za novu kuću, ali obećani materijal za gradnju dvije sobe za djecu nikada nije dobio, a želja mu je izvesti djecu iz ovog kućerka.

''Ne tražim ja mnogo, ni luksuzne vile, samo da se završi agonija obitelji Mrvoljak'', priča nam Mirzet.

Bavi se uzgojem koza. A obitelj preživljava od prodaje mlijeka i sira. Za bavljenje kozarstvom, Mirzet je posudio novac.

''Imam tridesetak koza, prodajem mlijeko, sir, jarad, od toga živimo. Uzajmim pare, vratim kada prodam jare. Od ovoga bi se moglo lijepo živjeti, samo da mi je više koza. Teško je početi kada je čovjek ispod nule'', priča Mrvoljak i dodaje da bi uz poticaje mogao sagraditi veću štalu za koze i riješiti mnoga svoja pitanja i probleme.

''Ovo je zdravo mlijeko. Tko god je obolio na plućima, dolazi meni. Ja koze čuvam svaki dan, nisu u štali, hranim ih u prirodi. Time bih se bavio'' kaže Mirzet.