Mostarac u vrhu europske tetovaže

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nikola Bošković iz Mostara glasi za jednoga od najboljih europskih tatoo majstora. Iz Mostara je s roditeljima u Nizozemsku odselio tijekom ratnih zbivanja. Iako se školovao za pravnika, napustio je tu profesiju davši otkaz u pravnom odjelu banke u kojoj je radio nepune četiri godine, piše Dnevni list.

Posvetio se isključivo tetoviranju koje je, kako kaže, ipak njegova prva strast. Tvrdi da zbog te odluke nije ni jednom požalio.

''Radio sam u banci i u isto vrijeme se bavio tetoviranjem. Na tattoo konvenciji u belgijskom gradu Antwerpenu sam 2013. godine pobijedio i odnio nagradu za tetovažu na leđima koju sam uradio za jednu susjedu. Godinu dana poslije sam na istoj konvenciji odnio čak dvije nagrade. To mi je na neki način bila potvrda da sam spreman u potpunosti se posvetiti tetoviranju. Nije bilo lagano ostaviti siguran posao, ali sam još uvijek sretan zbog te odluke. Našao sam prostor 300 metara od kuće gdje radim ono što volim'', kazao je Nikola Dnevnom listu.
Ljubav prema crtanju otkrio je još u ranom djetinjstvu. Uživao je gledati filmove SF žanra s likovima He-mana i Transformersa.

 

''Divio sam se vršnjacima koji su lijepo crtali i probao sam raditi to sto oni mogu. Crtanje se počelo razvijati malo kasnije u osnovnoj školi kada sam počeo čitati stripove o super junacima kao Spidermana, X-mena, Batmana itd. Počeo sam crtati te likove i nesvjesno razvijati finu motoriku. Satima sam mogao raditi samo to. Godine su prolazile i gledajući stare crteže počeo sam primjećivati greške u njima. Tako sam znao da napredujem, što sam više napredovao to sam više uživao u crtanju. U sedmom razredu sam počeo izrađivati crteže za tatoo studio u gradu Roermondu. Poslao sam im svoje radove koji su im se svidjeli. Za njih sam radio kroz cijelu srednju školu i kasnije studij. Tko zna, da nisam imao tu obvezu, možda bi prestao s crtanjem jer sam kao tinejdžer imao puno drugih interesa i obveza'', prisjeća se Nikola.

Nakon što se oženio i dobio kćerkicu 2009. godine se preselio u gradić Eindhoven. Kada su susjedi vidjeli njegove crteže poželjeli su da Nikola baš na njima isproba svoje prve tetovaže.

''Tako je krenulo. Nabavio sam pribor i počeo od susjeda. Krug se u međuvremenu širio. Počeo sam sudjelovati na konvencijama i odlučio da će to biti moje primarno zanimanje. Rad u uredu mi nije donosio ni upola toliko zadovoljstva kao crtanje i tetoviranje'', kazao je Nikola.

O čudnim zahtjevima motiva tetoviranja se kaže u Nizozemskoj ne može govoriti.

''Ovdje je rijetko što čudno. Mentalitet je drukčiji, ljudi su naviknuti na tetovaže pa su jako opušteni u odluci da se tetoviraju. Trenutačno radim na tetoviranju cijele ruke jedne djevojke. Za motiv je odabrala pet Disney princeza ali u pin-up stilu, znači s malo izazovnim izgledom. Nije rijedak slučaj da mušterije zatraže da im se tetoviraju cijele ruke, leđa, prsa pa čak vrat ili šake. Ja volim stvarati, kreirati bila to tetovaža ili ulje na platnu, freska na zidu ili crtež na papiru. Ne mogu crtanje i tetoviranje doživljavati odvojeno. Tetoviranje je samo jedna od mnogih kreativnih načina da pravim svoje radove. Uživam u tome i možda baš zato svoj posao više doživljavam kao dragi hobi nego zanimanje'', priča Nikola. Iako uživa u tetoviranju zanimljivo da on na svome tijelu nema ni jednu tetovažu. U skorije vrijeme je ne namjerava imati. „Ne razmišljam o tome da se tetoviram.

To možda je čudno, ali eto teško bih se na to odlučio. Možda se moj stav promijeni u budućnosti, ali za sada je tako“, kaže Nikola koji naglašava pritisak ogromne odgovornosti koju ovaj posao nosi za sobom.

''Ipak radiš sliku na nečijem tijelu i to treba shvatiti ozbiljno. Potrebno je imati stabilnu ruku. Pored same vještine tetoviranja treba imati znanja o mašinama za tetoviranja, iglama, tinti i higijeni jer na tržištu ima puno razlike u kvaliteti. Ako oprema ne valja, tetovaža neće uspjeti bez obzira koliko je dobar majstor'', upozorava Nikola.

Iako je vrsni majstor svoga zanata Nikolina težnja je isključivo daljnje napredovanje.

''Mislim da je u širem smislu važno težiti da budeš sve bolji u stvarima koji ti donose sreću bez obzira radi li se o poslu ili o privatnom životu. Ja imam svoju radnju i radni dan mi se redovito oduži do kasnih sati. Trenutačno mi je najveći izazov naći zdravu ravnotežu između obiteljskog života i posla, jer kao otac vidim kako vrijeme leti i kako mi kćer brzo odrasta i želim što manje od toga propustiti'', dodao je Nikola.



Za predrasude koje još uvijek postoje kada su u pitanju tetovirani ljudi prema Nikolinim iskustvima nema mjesta.

''Atmosfera na susretima tatoo majstora gdje bude mnoštvo tetoviranih ljudi je odlična. Čovjek se tu može prošetati, diviti ili čuditi, pozitivno ili negativno, svemu onome što tu vidi. Selektiranju ljudi na osnovi boje kože pa bila ona crna, bijela ili u ovome slučaju šarena nikada ne bi trebalo biti mjesta'', zaključio je Nikola za Dnevni list.