Mostarci i Zrće

Tekst članka se nastavlja ispod banera

 Još dok sam pisala tekst o Mostarcima i Mostarkama na Facebooku, u glavi sam imala viziju teksta u kojem bi pisala o tome gdje (i kako) Mostarci ljetuju, a nedavna vijest da smo samo neželjeni turisti u susjednoj Hrvatskoj je došla kao konačna odluka.

Upravo sam dobila potvrdu od prijateljice kako nas pet žena ide na Pelješac u izolaciju. Imamo smještaj (veliki plus i hvala I. što će nas ugostiti ovih par dana), a svakako je vrijedno spomenuti kako jedna od nas ima odličnu vezu u vinariji, pa ni ovaj stimulans nije na odmet.

Za mene je čarobna formula zadovoljena. Idem s divnim ženama na more, bez potrebe za socijaliziranjem sa strancima, uživati ću u suncu i ispijati ohlađeno vino na kućnoj terasi naše drage I. Sve to bez da osjetim kako je prekoračenje limita na MasterCardu neprocjenjivo. No nisu svi oko mene s takvim oduševljenjem primili ovu moju vijest i predodžbu idealnog ljetovanja.

Budući da su mnogi reagirali na način – Aha, ok to, a hoćeš li ići i negdje drugo?, prema boji njihovog glasa kojim su izgovorili ovaj komentar lako sam mogla iščitati – A hoćeš li osim na dosadni Pelješac, ići negdje partijati? Makarska, Zrće, Hvar?

I ovdje se odlučih ponovno igrati Sherlock Holmesa i istražiti gdje se Mostarci koji ne idu na dosadni Pelješac zabavljaju? I izgleda da svi putovi vode u Rim, odnosno na Pag. Ako je suditi prema mom malom istraživanju imate li fotografiju na kojoj stojite ispod prometnog znaka za Paški most, ubrajate se vrhunske partijanere našeg malog grada.

Budući da sam protivnik generaliziranja, nećemo sve naše partijanere svrstati u isti koš, pa ih idemo podijeliti u dvije ekipe, a svaka povezanost sa stvarnim osobama neka bude namjerna. Ekipa A su nam četiri dečka (iako isto vrijedi i za neke cure) koji imaju između dvadeset i osam i trideset godina. Ekipa B neka budu četiri cure i tri dečka, nešto mlađe starosne dobi, od dvadeset i tri do dvadeset i devet godina.

Ekipa A na Zrću

Njihovu svijest će najbolje opisati činjenica da oni zbilja vjeruju kako se pretvaraju u jetset jer ljetuju na svetom tlu partija na kojem se svaka žena dočim pređe Paški most pretvara u Paris Hilton i na svaki hit Davida Guette skida majicu/gornji dio kupaćeg kostima (naravno ako nije već došla u toplessu). Pregledavajući galerije na Indexu jasno je da su svi na tom Zrću nestvarno zgodni pa su se muškarci pripremali za ljetovanje iz snova u lokalnim teretanama, a žene su ostavile par dnevnica u DM-u na dječje ulje i Baleine proizvode protiv strija i celulita.

Petak poslije posla polaze za Novalju, dolaze u večernjim satima, pojedu burek koji je ostao još od puta, oblače bermude, japanke, košulje i počinju piti. Odavde su ponijeli gajbu pive koje pola nestaje u rekordnom roku. Odlaze na sveto tlo. U Papaji nastupa Armin van Buuren i ulaznica je 200 KN. Nijedan od njih nema pojma tko je to, no prelistavajući onu prethodno spomenutu galeriju znaju da se radi o popularnom DJ-u, pa sigurno vrijedi dati te novce, a i nije li 200 KN mala cijena za Hiltonice koje ih čekaju unutra? Uzimaju dva litarska koktela i tura košta 300 KN, no tko je vidio da se žene na Zrću bare s Tuborgom ili ne daj Bože s Karlovačkom (koje su već slistili pola gajbe). I dok dvojica ostaju čuvati mjesto, dvojica odlaze do susjedne ekipe cura koje izgledaju kao avion.

Cure im se pridružuju, naručuju koktel. Još 300 KN. Kroz ples se strateški raspoređuju po principu jedan na jedan, no nakon skoro dva sata druženja, dvojici od njih je već postalo dosadno jer njihove plesne partnerice doma u Zagrebu imaju dečka, treći se super zabavlja sa svojom partnericom ispijajući shootere jedan za drugim, a četvrtom je pošlo za rukom da s damom pogleda izlazak sunca na plaži. Njemu je fino, ona mu priča o tome kako je s curama došla da se zabave jer fakat je Zagreb mrtav preko ljeta, a ona se i udaje u devetom mjesecu, pa joj je ovo svojevrsna djevojačka zabava. No govori mu kako joj je on cool i da nema zaručnika kako bi sigurno bila s njim. Dvojica koja se dosađuju već po treći put zovu na mob ovoga na plaži i šalju SMS koji kaže da ukoliko se ne pojavi kod auta za 5 min, oni idu bez njega. Ovaj se pozdravlja s nečijom zaručnicom i trči prema autu.

Budući da su svi umorni i pomalo ljuti jer su morali čekati prijatelja, a na parkingu uz more i nije baš najtoplije u japankama, bermudama i košulji, šuteći dolaze u sobu i zaspu u roku petnaestak minuta.

Bude se naravno u podne, ovacijama dočekaju buđenje ovoga što je s Zagrepčankom otišao na plažu i željni perverzija pitaju za detalje. Naravno, on gentelmenski šuti i ništa im ne govori. Odlaze na kavu i planiraju kada će na after beach party – jer ako im je tako dobro sinoć bilo, onda će danas biti još bolje. Potrošiti još 800 KN na izlazak i mogućnost odlaska na plažu sa Zagrepčankom – neprocjenjivo.

Ekipa B na Zrću

Uzimam primjer jedne ekipe koja se zaputila prema Pagu prije par godina s zajedničkim budžetom za gorivo, jer pola ih još uvijek nije radilo, pa je druga polovica potegnula malo više. Uglavnom, dolaze na Zrće i dok muški dio ekipe unosi kofere, žene već prave večeru. Jedu na balkonu svi zajedno iz jednog lonca i cirkuzaju (dodajmo da su makaroni s bijelim umakom na meniju), sve se zaljeva pivom i vinom, a muškarci pričaju gadarije ne bi li žene ranije odustale od večere, pa da njima ostane više makarona.

Balkon do su neke dame koje su tu već par dana i muški dio ekipe, sada već pomalo pripit „upada u shemu“ i već se dogovaraju s gospođicama gdje će sutra. Žene s kojima su došli padaju u zaborav, a susjede sve više liče na Aleksandru Grdić i Stephany Hohnjec. Muškarcima gori sve do trenutka kada ih žene s kojima su došli ne počnu moriti da idu u grad jer je već dva sata i da bi trebali izaći vani kad su već na Zrću. Oni pristaju na izlazak tek kada Alex i Stephany obećaju da će im se pridružiti na Papaya plesnom podiju.

U autu na putu prema Zrću žene ih hakaju i govore kako uopće mogu pomisliti da su zanimljivi susjedama, a oni im uzvraćaju da su se udebljale od prošlog ljeta. Dolaze u Papayu. Svi padaju po Tuborgu, plešu (raznim stilovima, većinom neprikladnim za glazbu koja svira, no to je njihov stil od kojeg ne odustaju) i svakog heroja koji skače bunggie iznad njih pozdravljaju velikim pljeskom. Fotkaju se i na jednom od njih primjenjuju Barneyev fazon sa „Jesi li upoznala mog prijatelja Teda?“.

Par pokušaja upada Zagrepčankama završava neslavno, pa se smiju s ostatkom ekipe na svoj račun. Žale nad prolivenim pivom i nad time kako su ih Alex i Stephany izradile, a bila je to skoro sigurna stvar. Kupuju sendvič ispred Aquariusa i idu doma na spavanje jer je svakako već zora.

Sada shvaćam. Nije bitno jesi li na Zrću, Makarskoj, Neumu ili Pelješcu. Bitno je da je s tobom prijatelj kojeg zezaš da provodi toliko vremena sa ženama da će se uskoro početi izražavati u ženskom rodu, da je s tobom prijateljica koja te svaki tren nasmije nekim „plavuša“ trenutkom i da im nikada neće dosaditi da te zezaju kako se sa svojih dvadeset i pet godina ne znaš potopiti u vodu bez da začepiš nos poput malog djeteta.

Recimo to u MasterCard stilu. Fotoaparat - 200 KM, vrećica makarona - 2 KM, lonac – bio u apartmanu. Namjestiti fotoaparat na lonac iz kojeg ste pojeli makarone i pokušavate snimiti kratki video na kojem svi u glas pjevate neku od internih prerada Bižuterije – neprocjenjivo.

Zaključujem: Ove godine Pelješac je novo Zrće.