Mostarcima smeta seks u parku, a sve ih drugo je**

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na ulazu mostarski park, pored svih nebuloznih zabrana – od čega je za crknuti od smijeha i plakati od jada zabrana ulaska automobilima - ne stoji da je zabranjeno seksati se. Tako je par, koji se ovih dana razvukao po svim portalima i kavama, ''na papiru'' bezgrešan.

Druga je stvar što neka druga pravila kažu kako javno mjesto nije primjereno činu za koje su se odlučili najpoznatiji posjetitelji mostarskog Zrinjevca. No, i neka druga pisana i nepisana pravila govore kako se bezbroj stvari ne bi smjelo raditi po mostarskim parkovima i ulicama.

Samo, sve druge prekršaje nitko ne slika, a Mostarci su po tom pitanju oslijepili i oglušili, pa im je valjda ostalo žaliti se samo na (stvarni) seks.

Nitko nije uslikao napirlitanu damu ili nabildanog vlasnika psa dok čekaju da se omiljeni i okupani ljubimac ''istovari'' na sred pločnika. Dok ljubimac ''seksa'' trotoar i nečije cipele, dama piše sms, a bilder se divi komadini iz psećeg otvora.

Bilo je pokušaja slikanja, ali se odustalo, nepropisno parkiranih automobila, koji krše i onaj nebulozni zakon po kojemu se može parkirati na pločniku ako se pješaku ostavi 120 centimetara prostora za prolazak.

Dok vlasnici automobila ''seksaju'' normalan prolazak pješaka, roditelja s kolicima ili invalida na koje se pri gradnji pločnika i ustanova uopće ne misli, prestalo je dizanje bune. Krenulo po onoj: ''Kad može on, mogu i ja'', a ometanje normalne šetnje po Mostaru nije više stvar za slikati i zgražati se nad njom.

Nitko ne slika bacače smeća kroz prozore i gdje stignu i djecu odgojenu da kutije McDoland'sa, pomfrita ''to go'', sladoleda i mi svega što im je viška u rukama bacaju pod noge i da ''seksaju'' ionako smećem ''poseksani'' grad.

Nitko nije uslikao one što maloljetnoj i polugojoj djeci toče alkohol i osmišljavaju im alkoholne pakete za što veću inspiraciju za poze na Facebooku.

Nitko nije uslikao ni kolone školaraca u kladionicama, kioske koji nisu udaljeni dovoljno od škole a prodaju cigarete ni sve one što ''seksaju'' moral naše nagelirane i utegnute djece.

I dok brižni fotograf kuka kako su djeca u parku svjedočila stravičnom činu, samo nekoliko metara dalje na ušminkanom trgu nitko ne slika djevojku koja kljuca pred školom i vojsku ''sređenih'' kako izlazi iz Staklene banke uljepšane špricama i urinom. A to se viđa i miriše svaki dan.

Nitko ne slika ubojice golih ruku, koji na smrt pretuku čovjeka, niti se zgraža nad krvlju. Sve nas je zgrozio seks, kojemu, istina, nije mjesto ni na parkingu ni u parku. Sve ostalo nam je ''normala''.

Prosvjed za sigurnost biciklista završio je prolaskom četvorice prosvjednka na biciklima kroz crveno na raskrižju gdje nobelovci i pjesnik do dugo u noć slušaju neuslikane cajke. Tako naopako bi trebao završiti i prosvjed za sve u gradu bez izbora.

Za prosvjed protiv pseće kakice trebamo organizirati kolektivno pražnjenje ljubimaca, za normalan pločnik nagurati sve automobile na trotoare, za one što kljucaju kolektivno ''gađanje u venu''. A za seks, kolektivno vođenje ljubavi i masovno slikanje. Bilo bi materjala za zgražanje nad odabirom partnera.

U politikom ''poseksanom'' gradu bez izbora ionako je sve ''seks'' za uslikati.