Mostarska liječnica uputila pismo: Kako je to bilo biti 'teletabis iz kontejnera'

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nakon nekoliko mjeseci izvanrednog načina rada febrilni punkt, odnosno djelatnici Doma zdravlja Mostar vraćaju se radu u nešto normalnijim uvjetima. Tim povodom, liječnica Marine Milić, spec. obiteljske medicine, uputila je pismo zahvale.

Pismo prenosimo u cijelosti.

''Zadnje smjene u febrilnom punktu... Prije nešto više od par mjeseci nitko nije mogao ni zamisliti da ćemo “živjeti” nešto doslovno filmski.

Kako to obično i biva u ovoj našoj državi, prvo smo se dobro našalili i svakodnevno izrugivali toj bolesti. A onda, doslovno preko noći nastupio je strah. Ulice su bile puste, grad čišći nego ikad. Tek tu i tamo onaj mostarski hladni vjetar bi uzburkao par vrećica pekarskih brandova koji su jedini preostali na ulicama. 17.03.2020. u Mostaru prvi zaraženi pacijent, portali se raspisali kako u državi tako i u regiji. Mobiteli zvone, još veća panika i strah, strah da nam se ne dogodi talijanski scenarij.

Umro je prvi pacijent. Od silnih tračeva, priča i ogovaranja ostala je samo prva žrtva. Ljudi su zanijemili. Povukli se i nestali istom brzinom kojom su smišljali tračeve. Ostali smo samo mi. Koji smo od početka upozoravali. Naše kolege iz cijele zemlje, domovi zdravlja, bolnice... MI, nas osam (Doris i Ivana, Anđela i Daria, Nikolina i Jasna, Marina i Sanja).

Iako si nismo mogli pružiti ruke, napravili smo nevidljivi štit i nesebično prihvatili biti teletabisi iz kontejnera. Nitko nas nije mogao niti može razumjeti, osim nas samih. Ni naše obitelji. Stavili smo i njih i sebe po strani da bi pomogli drugima. Zapljeskat će nam vjerojatno još koji put. Vidjet ćemo još koji status na face-u, Instagramu, What's App-u... a onda ćemo past u zaborav i bit opet oni kojima se “moraju nositi kese” kad god nešto dobro učinimo.

Hvala svima, svim kolegama i kolegicama iz obiteljske medicine, cijelom kolektivu Doma zdravlja Mostar (radiologiji, laboratoriju, hitnoj, HES-u, kućnoj njezi), hvala našem ravnatelju koji je satima i satima bdio zajedno s nama ispred našeg kontejnera, pomagao u svemu, i što bi se reklo, sve nam je omogućio, hvala šefici dr. Editi, ali nekako posebna zahvala (neka nitko ne zamjeri), najveća zahvala ide našoj glavnoj Kristini, od 0 – 24 sata s nama, naša alfa i omega... Kiko, hvala u ime svih nas osam.

Hvala vam svima za smijeh iako je bilo trenutaka kad smo svi bili na rubu suza. Hvala mojim curama za  nezaboravan corona rođendan, za partije "Čovječe, ne ljuti se", za nesebičnu potporu koju smo si davali kao svi nama slični diljem svijeta. Kolikom god brzinom nas svijet zaboravio, mi ćemo se uvijek pamtiti kao "teletabisi iz kontejnera". Vaša 'febrilna ekipa'.''