Mostarska škola svojim aktivnostima briše nevidljive granice

Tekst članka se nastavlja ispod banera

“Svako dijete treba cijeniti, poštovati, razumjeti u okviru njihovog kulturnog identiteta, vjerske, etničke ili bilo koje druge pripadnosti, treba ih slušati, shvaćati, razumjeti, i što je najvažnije – treba ih voljeti. Sve to doprinijet će stvaranju boljeg i inkluzivnijeg okruženja za svako dijete, okruženja u kojem se nijedno dijete neće ni u jednom trenutku osjetiti isključeno zbog bilo čega”, kaže Marija Jurčić, direktorica Osnovne škole “Ivana Gundulića” u Mostaru govoreći o nekim od osnovnih postulata na kojima počiva građenje inkluzivne sredine u ovoj školi koja svojim primjerom nastoji uticati i na širu društvenu zajednicu.

“Škola djeluje u okviru šire društvene zajednice, i na nama je da svojim znanjem i iskustvima, znanjem i direktnom suradnjom utječemo na sve njih kako bismo i sami djelovali u inkluzivnijoj sredini. Imamo izvrsnu suradnju s roditeljima i s cjelokupnom zajednicom, na inkluziju gledamo dosta šire, i bez toga ne možemo izgraditi inkluzivnu školu i inkluzivno okruženje”, kaže Marijana Jurčić. Osnovna škola “Ivana Gundulića” u Mostaru jedna je od 14 škola koje su sudjelovale u projektu “Inkluzivno obrazovanje” koji je uz podršku UNICEF-a BiH realiziralo Udruženje “Duga” iz Sarajeva:

“Cilj nam je da uz redovne aktivnosti u školi kroz koje radimo na prihvaćanju svih oblika različitosti i sredinu u kojoj škola djeluje, s fokusom na roditelje, tako da svi sudjeluju u radu i životu škole. Tako smo na Dan obitelji uz potporu policije i Doma zdravlja organizirali turnir očeva u malom nogometu na kojem su svi navijali, jedne godine su mame igrale odbojku, uz sve to imamo mnogo zajedničkih aktivnosti kroz koje djeca na praktičnim primjerima imaju priliku vidjeti bogatstvo različitosti”, kaže direktorica dodajući kako kroz suradnju s drugim školama i zajednicom djeca također imaju priliku vidjeti i usvojiti iste vrijednosti, tako da je u svom tom bogatstvu raznolikosti inkluzija nešto što dolazi samo po sebi.

“Surađujemo i imamo brojne aktivnosti s Četvrtom osnovnom školom u Mostaru s kojom razmjenjujemo iskustva i primjere dobrih praksi, i imamo zajedničke aktivnosti, kako kolektivi škola tako i djeca. Obilazili smo džamiju na Musali, Franjevački samostan i Pravoslavnu crkvu, djeca su se vratila oduševljena s tih posjeta. Imamo dobru suradnju s partnerskim školama iz Goražda i Foče, sudjelujemo u programu “Nastavnici-voditelji promjena” i sličnim aktivnostima kao što su, uostalom, i aktivnosti provedene kroz projekt “Inkluzivno obrazovanje” sa “Dugom” i UNICEF-om. Surađujemo i s Omladinskim klubom “Novi val” iz Blagaja koji se bavi zaštitom bjeloglavog supa i prirode te edukacijom o ekologiji. Svojim aktivnostima brišemo granice i to je ono na što smo posebno ponosni”, kaže Marijana Jurčić dodajući da je poseban segment u kojem škola nastoji ostvariti utjecaj i suradnja s fakultetima, piše Za svako dijete.ba

“Studentima smo ponudili da praktični rad obavljaju kroz radionice u našoj školi uz nastavnike koji poznaju proces inkluzije i želimo da o tome od nas uče, tako da ako se u budućnosti neko od njih nakon završenog fakulteta vrati i počne raditi, već ima određeno znanje o inkluziji, ili ako počne raditi negdje drugo da iskustva prenese dalje”, pojašnjava Marijana Jurčić, a tijekom posjete članovi platforme Za svako dijete imali su priliku nazočiti jednoj od radionica na kojoj studentice Fakulteta prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti iz Mostara rade s učenicama i učenicima četvrtog razreda uz podršku učiteljice Anamarije Blažević.

“Suradnja je pozitivna i korisna, na radionicama se nadopunjujemo, oni uče od nas, ali i mi od njih. Imaju priliku u praksi vidjeti kako izgleda ono o čemu uče na fakultetu, steći neku vrstu iskustva za daljnji rad, a posebno bitan segment je učenje o inkluziji'', kaže Anamarija Blažević.

Studentica četvrte godine Katarina Zekić kaže da je prvi put na radionici.

“Tek treba da se upoznam s čitavim procesom, i radujem se tome. Prvi dojmovi su odlični”, kaže Katarina Zekić, a njena kolegica Marijana Jurčić već neko vrijeme je redovna u Osnovnoj školi “Ivana Gundulića” na radionicama, i posebno je raduje prilika da može naučiti više upravo o inkluzivnoj nastavi.

“Svi su susretljivi i trude se da pomognu, a rad s djecom je nešto što me zaista ispunjava. Dobivam saznanja i iskustva koja će mi koristiti u budućem radu, posebno kada je riječ o inkluziji o kojoj uvijek treba dodatnih saznanja koliko god učili, i u čemu je praksa veoma bitna'', kaže Marijana Jurčić.

U školi djeluje i vršnjački školski tim za inkluziju koji u radu s vršnjacima, kroz tekstove i reportaže za školske novine, radionice i panoe, promoviraju inkluziju i prenose naučeno kroz radionice s nastavnicama i nastavnicima.

“Želimo kroz direktni kontakt našim vršnjacima prenijeti ono što je inkluzija, objasniti im da postoje vršnjaci koji iako možda imaju određene poteškoće nisu ništa drugačiji od njih, istaknuti ono što oni mogu a ne što ne mogu. Radili smo intervju s našim drugarom s down sindromom, razgovarali smo o njegovoj svakodnevici i pokazali da je on jedan od nas”, pričaju Brigita, Sara, Noa i Ivano, učenici sedmog razreda.

Direktorica Marijana Jurčić kaže kako spomenuti primjeri pokazuju širi pristup inkluziji koji zahtijeva uključenje svih – od nastavnika, učenika, preko roditelja pa do šire zajednice, a koji je opet baziran na individualnim potrebama svakog djeteta.

“U suštini je individualni pristup svakom djetetu, svako dijete koje dođe u školu dolazi sa svojom pričom, naše je da ga pratimo i pomognemo mu da razvije svoj puni potencijal”, zaključuje Marijana Jurčić.