Mostarski učenici obilježili Pink Shirt Day

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Dan ružičastih majica, poznatiji kao Pink Shirt Day, inicijativom Vijeća učenika Srednje ekonomske škole Joze Martinovića i Osnovne škole Ilije Jakovljevića Mostar, obilježen je danas na Maloj sceni Hrvatskog narodnog kazališta.

Učenici su izveli prigodan program nakon kojeg je prikazana predstava Quijotanje koja upravo progovara o problematici vršnjačkog nasilja.

Htjeli mi to priznati ili ne, vršnjačko nasilje je jedan od najvećih problema s kojima se suočavamo danas. Istraživanja su pokazala da 25% učenika naših škola svakodnevno trpi jedan od oblika nasilja i zlostavljanja. Škola kao odgojno-obrazovna institucija koja svakodnevno radi s djecom, mora ohrabriti učenike da progovore o onome što im se događa, a ujedno pomoći i nasilnoj djeci savladati teškoće i razviti empatičan stav. I žrtve i nasilnici odraz su okruženja u kojem žive, te je pomoć prijeko potrebna i jednima i drugima, priopćeno je.

Današnji skup imao je za cilj senzibiliziranje svijesti učenika o posljedicama koje nasilje ostavlja te uključivanje, ohrabrivanje i poticanje djece na aktivnu društvenu djelatnost i preuzimanje obveze i odgovornosti prevencije vršnjačkog nasilja. Potpisivanjem peticije, učenici kao vrijedni partneri u misiji mira, pozvani su na zajedničku borbu protiv svih neprimjerenih oblika ponašanja.
Pred nasiljem na smijemo zatvarati oči. Osigurati sigurnu i poticajnu okolinu za svako dijete kako bi se ono normalno razvijalo i raslo, mora biti misija našeg društva.

Vršnjačko nasilje je ne samo aktualan, već i alarmantan problem koji traži prevenciju, ublažavanje i rješenje, a raširenost i oblici vršnjačkog nasilja su simptomi krize u kojoj se društvo nalazi. Proces prevencije i otklanjanja nasilja među djecom trebao bi uključivati aktivnosti više sustava za zaštitu djece i više različitih institucija i razina vlasti. Neizostavna je uloga sigurnosnih službi, sudova i tužilaštva te različitih zdravstvenih institucija, centara za socijalni rad, domova za zaštitu i zbrinjavanje djece, predškolskih ustanova, osnovnih i srednjih škola uz značajan udio i doprinos organizacija civilnog društva te pisanih i elektronskih medija.

Nedostatak različitih sustava zaštite djece, nedovoljne institucionalne i stručne propraćenosti ovog fenomena, samo su neki od problema zbog kojih je moguće postaviti pitanje marginalizacije problema djece i različitih preventivnih programa društveno neprihvatljivog ponašanja. Ignoriranje teškoća koje se permanentno uočavaju ne samo u pedagoškoj praksi , već i u široj okolini značilo bi pristajanje društva na reducirano pružanje pomoći djeci kada im je ona najpotrebnija, a dugoročno gledano posljedice se reflektiraju na razvoj i funkcioniranje društva u cjelini.

Uspoređujući stanje koje se može primjetiti u pedagoškoj praksi, ali i šire, čini se da su promjene odnosa prema djeci unutar obitelji, škole i djetetove okoline ne samo znanstveni i stručni izazov, već neminovnost kako bismo napustili neke tradicionalne neupotrebljive postavke odnosa prema djeci i prešli na one suvremene, priopćeno je.

Vršnjačko nasilje moguće je suzbiti provođenjem odgovarajućih aktivnosti, a blagovremena identifikacija problema je osnovni uvjet planiranja preventivnih mjera i njihovog usmjeravanja na rizične grupe.