Najstarija Širokobriježanka savjetovala gradonačelnika: Kraljeviću, dobro slušaj ženu i mlađariju...

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Baka Jela Mabić najstarija je stanovnica Širokog Brijega. Neumorno ''gazi'' 103. godinu života i svojim primjerom pokazuje kako godine nisu važne za, kako se to voli reći, živjeti život punim plućima bez obzira na okolnosti u kojima se možemo zateći.

Unatoč svojoj dubokoj starosti jako je srdačno dočekala i ugostila širokobriješkog gradonačelnika Miru Kraljevića i autora ovih redaka u svome obiteljskom domu u zaseoku Potkraj pokraj Kočerina.

Na kavi s gradonačelnikom

Baka Jela nije samo najstarija Širokobriježanka nego i, kako su je zbog mjesta njezinog rođenja prozvali susjedi, baka Amerikanka. Naime, Jela se rodila i krstila kao Helenna Ljubić 1915. godine u baptističkoj crkvi u Adam Marku u blizini New Yorka, ali je većinu svog života provela u Hercegovini, u Širokom Brijegu, točnije u Potkraju.

Zbog bolesti majke Filomene natrag preko „velike bare“ zaputila se u šestoj godini života i vratila u Široki Brijeg, najprije u Bukovu Dragu (Crne Lokve), a onda na Privalj. Povratkom u rodni kraj sa svojim ocem Jozom u župne i općinske knjige uvedena je kao Jela, što je svojevrsni prijevod njezinog krsnog imena na hrvatski jezik.

''Bila sam dijete i jedino što u osobnom sjećanju na američki kontinent nosim jesu široke crne asfaltirane ceste, kakvih u ta doba amo nije bilo'', otkrila nam je baka Jela koju smo zatekli kako s metlom u ruci čisti kuhinjski pod dok na šporetu pored nje vrije voda za dogovorenu kavu s gradonačelnikom i razgovor za Bljesak.info.

S pokojnim suprugom Jurom – Jurikom na svijet donijela šestero djece, od kojih je troje još živih, jedna kćer i sin žive u Zagrebu, a druga kćer na Vraniću. Danas ima brojnu obitelj razasutu po „bilom svitu“. Njezinih je nasljednika ukupno 32, od toga je 9 unuka, 15 praunuka i 2 šukununuka.

...vala Bogu, i ne iđen dokturin'

Kada je proslavljala svoj 100. rođendan, na velikoj fešti u krugu rodbine i prijatelja, gradonačelnik Miro Kraljević uručio joj je buket sa stotinu ruža, a Jela je na duhovit način opisala svoju duboku starost riječima kako su je ''izgleda i gore zaboravili''.

''Ama, ko da oni gori nemaju drugog posla nego mislit o meni! A ako su me gori zaboravili, nije dobro! Di sam prispila, za mila Boga?!'', pitala se tada naša sugovornica koja je, kako kaže, „svoje kuvere odavno spremila“.

''Moj gradonačelniče, meni ti, br'te, ništa ne triba. Vala Bogu, još mi ni'ko ne triba. Mogu sama naložit vatru, skuvat' ručak, napravit' i popit' kavu. Ta, bolesnija san bila prija 30 godina nego danas'', poručuje najstarija Širokobriježanka svom gradonačelniku.

''Sigurno ima trijest, četerest godina nisam popila nikakav prašak. A, vala Bogu, i ne iđen dokturin'', dodaje Jela i čitateljima portala Bljesak.info otkriva kako je tajna njezine vitalnosti „ujutro na štesrce popit tretinu čašice rakijske loze, a navečer čašu vina, onog čitlučkog“.

Do 95. godine obrezivala lozu

O Jelinu zdravlju najviše govori činjenica kako je do svoje 95. godine života obrezivala lozu na odrini ispred kuće. Penjala bi se na ljestve i marljivo se pomičući po željeznim šinama brinula o svojoj lozi kako bi najesen, kako kaže, ''imala koji grozd grožđa''.

No, zabrinuta djeca i unuci su ipak ''prelomil''“ te uklonili odrinu, jer su samo tako mogli biti sigurni kako Jela neće više obrezivati lozu. Uostalom, grožđa i vina, po mogućnosti ''onog čitlučkog'' će uvijek biti za baku Jelu, koja je omiljena među svojim susjedima.

''Sićan se koliko smo mi prija radili, a danas toga više nema. Znan da je to bilo i puno teže vrime ali, br'te, opet se više i radilo. Danas svi gledaju serije ili nešto bulje u one mobitele. Za Isusa, šta li je i izmislilo?! Eto, šta ćeš, svako vrime ima svoje brime'', govori Jela za Bljesak.info i pogled usmjerava na svoj krsni list obješen na zidu i Kolajnu za hrabrost kojom je Ante Pavelić u prosincu 1943. godine ''za borbe gori oko Banja Luke'' odlikovao njezina pokojnog Juriku.

''Eto, mene su krstili u toj nekoj crkvi u Ameriki. U 'no vrime, to je bila jedina crkva u mistu di sam se rodila, a koristile su je sve vire'', objašnjava nam baka Amerikanka čiji se osmijeh i iskrenost u istome može opisati kao lijek koji, usudili bi se kazati, može sve izliječiti.

Savjeti zlata vrijedni

Nakon kave i više nego ugodnog razgovora uz čašicu fra Zdravkove bosanske šljive koju su joj spremili ''njezini iz Zagreba'', baka Jela nama je dvojici Kraljevića imala i nekoliko savjeta za, kako je naglasila, ''život sa ženskin'''.

'''Ko sluša svoju ženu, njemu je dobro u životu. Zato, slušajte svoje žene i bit će van lipo u životu!“'' poručila je baka Jela uvjeravajući nas kako je ''slušanje žene'' dobitna formula za uspješan i skladan brak. Dakako, dok nas je savjetovala, osmijeh joj (kao ni nama) nije silazio s lica.

Na upit autora ovih redaka što bi htjela savjetovati gradonačelniku kao čelnom čovjeku u gradu, Jela je poručila: ''Ma, sine moj, šta ja njemu iman savjetovat kad je pametniji od mene. Nego, brt'e, moj Kraljeviću, slušaj mlađariju.... Njima je potribnije nego meni.''

Ako tako kaže baka Jela, žena bogata životnim iskustvom i s preživljena tria rata, onda nije i ne može biti drukčije…

Uostalom, i gradonačelnik Miro Kraljević se mogao samo složiti sa savjetom svoje najstarije sugrađanke.