Avantura
Naše iskustvo u planinarskoj školi HPD Prenj: Očekujte ovih 5 stvari!
Tekst članka se nastavlja ispod banera
"Nemam dovoljno vremena, novca, kondicije, prijatelja...", bile su samo neke od izlika koje su se nizale u našoj redakciji na spomen Opće planinarske škole HPD Prenj 1933.
Mjesecima i godinama redovno smo objavljivali njihov sadržaj te ljubomorno gledali fotografije s tura i putovanja.
Odem, vidim i odustanem
Ovaj put odlučili smo se i sami okušati u avanturi koju nudi HPD Prenj 1933., a kocka je pala na mene kao najmlađeg člana redakcijskog tima.
"Nemam gojzerice, jaknu, ruksak...", bili su neki od mojih argumenata, "Zakasnila sam na prijavu...", idući, ali kolege se nisu dale smesti.
U samo sat vremena od "nemam ništa" došla sam do "imam sve" zahvaljujući kolegama koji su 'skuckali' opremu.
Kao i svaki početnik skupila sam malo hrabrosti i otišla na prvo predavanje XVI Opće planinarske škole.
Prva dobra stvar planinarske škole je činjenica da ništa ne morate odmah platiti. Vodila sam se ideologijom; odem, vidim i odustanem. Slična razmišljanja imale su i, uvjerila sam se kasnije, moje planinarske kolege.
Prvo predavanje bilo je zbunjujuće, a sva priča o planinarskoj opremi i planinama pomalo zastrašujuća. No, pojavila sam se i na idućem predavanju i znala da ću ipak uplatiti početnik 65 KM.
Svaki izlet bolji od prethodnog
Predavanja su bila sadržajna, poučna i nimalo dosadna zbog činjenice da pred vama stoje ljudi koji žive ono što pričaju i sve objašnjavaju na konkretnim i stvarnim primjerima.
Iako zanimljiva, predavanja se nisu mogla mjeriti s izletima.
Prvi izlet na Mostarsku Bijelu bio je ujedno i moj prvi izlet. Na njemu sam zaradila opasnu upalu mišića i par novih planinarskih kolega.
Druga dobra stvar planinarske škole je što je svaki izlet bolji od prethodnog pa osjećaš grižnju savjest za svaki koji propustiš. I prije nego što se osvrneš počneš mijenjati smjene i 'narađivati' vikende kako bi mogao ići.
Da se ne lažemo, tempo predavanja dva puta tjedno i izleta za vikend nije nimalo jednostavan.
Treća dobra stvar je što ne moraš prisustvovati svim predavanjima i izletima, a postoje i situacije u kojima su vodiči voljni progledati kroz prste.
Kratko, ali slatko
U svojoj kratkoj, ali slatkoj avanturi u planinarskoj školi osim Mostarske Bijele posjetila sam glavni grad heleniziranog ilirskog plemena Daorsa kod Stoca, ali i bila na Žlijebu i Tisama.
Također, iskusila sam i planinarenje i noćenje na Prenju te se smrzla u sred srpnja. Sada mogu reći kako sam na Prenj otišla potpuno nepripremljena, a nije pomogla ni prehlada.
Ipak, uspjela sam se popeti na Zelenu Glavu i Otiš i tako dokazati sebi da ipak nisam u tako lošoj formi kako sam mislila.
S planinarskom školom posjetila sam i Vjetrenicu te manastir Zavala. Bila sam i na Hajdučkim vratima, ali i na Velikom Vilincu, drugom najvišem vrhu Čvrsnice.
Četvrta dobra stvar planinarske škole je činjenica da nikada jeftinije nećete provoditi vikende i putovati. Simbolično se plaća samo prijevoz, a sve što vam treba, nosite na leđima.
Neodoljiva je sloboda koju priroda nudi pa ćete vrlo lako naći mjesto za odmoriti ili prespavati. Odličan je to način za vidjeti ljepote Bosne i Hercegovine, ali i zemalja regije.
Pojedincima, poput mene, značajan je to iskorak iz zone komfora, ali preživjet ćete.
Laži i obmane
Peta dobra stvar zasigurno su vodiči. Ljudi koji će vas točno uputiti u turu, naglasiti ono što je nužno za znati te vrlo rado odgovarati na sva vaša pitanja.
Uz njih ćete se osjećati sigurno u svakom trenutku, a tu su i da pomognu kada zapne. Ujedno, svi su vrlo vješti u laganju pa će vas na najbolji mogući način obmanuti da ste blizu, iako vas od cilja dijele sati.
Šesta i najvažnija dobra stvar u školi su ljudi. U mom slučaju, potpuno šarolika grupa ljudi koji se vrlo vjerojatno ne bi sreli ni na jednom drugom mjestu.
Posebno me se dojmila nenametljivost grupe koja me 'zapala'. Iako smo slušali priče o veselim i glasnim školama, naša nije bila takva.
Iznenađujuće fizički sposobni ljudi koji vas motiviraju na više i koji mogu hodati satima u tišini sa svojim mislima. Bez galame i vike, bez pretvaranja i nepotrebnog prenemaganja.
Otvorene prijave
Nekako smo u miru formirali skupinu koja poštuje granice drugih, u kojoj ne moraš pričati ako ti se ne priča i druženje je samo tvoj izbor. Odmor je to od svakodnevice koji nam je, čini mi se, svima trebao.
HPD Prenj 1933. Mostar na svojim stranicama u ponedjeljak je objavio poziv za XVII Opću planinarsku školu. Prilika je to da se i sami okušate u planinarskoj avanturi.
Velika je vjerojatnost da će vam se zaista svidjeti i nećete to ni shvatiti dok se ne uhvatite kako tijekom radnog vremena umjesto Zare krišom gledate ponudu planinarskih cipela. Čudno, zar ne?
