Ne govorite djetetu da je posebno jer će postati narcisoidno

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Djeca kojoj roditelji govore da su posebna imaju veće izglede razviti se u narcisoidne osobe, pokazuje studija koje je svrha bila istražiti korijene ekstremnog egoizma.

Znanstvenici su godinu i pol dana pratili ponašanje 565 djece u dobi od 7 do 11 godina u Nizozemskoj, navodi se u studiji objavljenoj u američkom časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences.

Također su analizirali navike roditelja te djece.

Djeca, koju su roditelji opisivali kao 'posebniju od druge' i govorili im 'da zaslužuju nešto više u životu', imala su veće izglede na testu narcisoidnosti prikupiti veći broj bodova, otkrila je studija, javlja Hina.

Autori su pratili u kolikoj mjeri roditelji precjenjuju vlastito dijete pitajući ih primjerice slažu li se s tvrdnjom 'moje je dijete dobar primjer za drugu djecu'.

''Djeca vjeruju da je istina kada im roditelji govore da su posebnija od drugih'', kazao je koautor studije Brad Bushman, profesor komunikacije i psihologije na sveučilištu u državi Ohio te je upozorio da 'to ne bi trebalo biti dobro ni za djecu niti za društvo'.

Ohrabrenja i topli odnosi roditelja prema djeci bolja su odgojna strategija nego pumpati dječji ego, pišu autori. Objašnjavaju da djeca visokog stupnja samopouzdanja ne misle da su posebnija, ali se slažu s tvrdnjom da su sretna i prihvaćaju se onakvima kakva jesu, prenose mediji.

''Ljudi visokog samopouzdanja vjeruju da su jednako dobri kao i drugi. Narcisoidne pak osobe drže da su bolje od ostalih'', objašnjava Bushman.

Voditelj studije Eddie Brummelman sa sveučilišta u Amsterdamu napominje da roditelji svakako žele dobro svojoj djeci, ali porukama o posebnosti zapravo potiču narcisoidnost.

Autori upozoravaju da sva krivnja ne leži na roditeljima.''Kao i druge crte osobnosti (i narcisoidnost) nosi genetske elemente'', ističu.

Brad Bushman, koji je i sam otac obitelji, priznaje da su ga rezultati istraživanja nagnali da bira riječi u komunikaciji sa svoje troje djece.''Kad sam počeo istraživanje 90-ih godina, mislio sam da se prema djeci trebam odnositi kao da su 'superposebni'. Sada pazim da to više ne činim'', priznaje Bushman.