Ne tepajte djeci: U Mostaru 500 djece ima govorne poteškoće

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U Službu za psihofiziološke i govorne poteškoće Doma zdravlja Mostar redovito na terapiju dolazi oko 500 djece, a najmlađi pacijenti imaju samo po nekoliko dana.

''Broj djece koja dolaze logopedu u Službi za psihofiziološke i govorne poteškoće Doma zdravlja Mostar se značajno povećao zadnjih godina'', rekla je za Bljesak.info logoped mr.sc. Ivana Šimić Šantić.

Razlozi su mnogobrojni, od napretka medicine, pa samim time i povećanja broja preživjele novorođenčadi koja kasnije imaju različite razvojne teškoće. Šimić Šantić kaže kako se broj djece povećao i zbog većeg broja i vrsta usluga koje sada mogu dobiti u Mostaru, dok su donedavno za iste morali ići vani, uglavnom u Zagreb.

''Trenutno u Službu dolazi preko 500 djece s tim da moram naglasiti kako ne dolaze samo kod logopeda već i kod psihologa, defektologa i radnog terapeuta koji također rade u našoj Službi. Pacijentima pružamo multidisciplinaran pristup tako da vrlo često jedno dijete ide kod više terapeuta. To su uglavnom djeca s višestrukim smetnjama'', rekla je Šimić Šantić.

Istaknula je kako odlazak logopedu ovisi o vrsti teškoće koju dijete ima. Kaže kako nerijetko u tretmanu imaju djecu staru svega nekoliko dana ili mjeseci i da se treba obratiti pozornost da to je li dijete urednog razvoja ne govori, premalo govori ili se teže izražava.

''Naime, u dobi oko 1 godine bi trebalo imati prve riječi sa značenjem, oko 2 godine prve kratke rečenice, oko 3 godine prepričavati događaje, pitati odgovarati. Ako u dobi od 5 godina i dalje nepravilno izgovara neke glasove, ako se primijeti da dijete učestalo ima zastoje u govoru (zamuckuje), ako pred polazak u školu nema usvojene predvještine čitanja i pisanja (glasovnu sintezu i analizu, vremensku i prostornu orijentaciju), dijete treba dovesti'', kaže Šimić Šantić za Bljesak.info.

Naglašava kako je vrlo važan znak za što hitniji odlazak logopedu nedostatak vizualnog kontakta te ako dijete ni na koji način ne pokušava komunicirati te ne pokazuje prstom, ne dijeli pažnju s drugima, ako se ne odaziva na ime, ne reagira na zvukove.

''Rano otkrivanje i intervencija je ključ uspjeha. Mi s logopedskom intervencijom počinjemo odmah po djetetovom rođenju kada je to potrebno (rizična djeca, Down sindrom, cerebralna paraliza, oštećenje sluha...) tako da nerijetko u tretmanu imamo djecu staru svega nekoliko dana ili mjeseci'', objašnjava Šimić Šantić.

Ističe kako je u njihovu službu oko 70 posto djece koja dolaze imaju neki od govorno-jezičnih poremećaja, poput nedovoljno razvijenog govora, poremećaja izgovora, mucanja, disleksije, disgrafije, te disfonije.

Prema evidenciji oko 15 posto djece ima psihomotorički poremećaj i oko 15 posto psihički poremećaj.

Logopedica Šimić Šantić je rekla kako na izgovor kod djece ne utječu samo poteškoće koje ima, nego na to može utjecati i tepanje odraslih.

''Tepanje može biti jedan od uzroka nepravilnog izgovora uz odstupanja u građi artkulatora, njihovu slabiju pokretljivost, loš fonematski sluh. Pravilan govorni uzor je jako važan za pravilan izgovor glasova i zato nije poželjno tepati djetetu'', rekla je Šimić Šantić.

Također je rekla kako se glas R zadnji usvaja u govoru i kako se njegov nepravilni izgovor tolerira do pete godine života. Kaže da se pravilnom i pravodobnom logopedskom intervencijom uspješno savladava njegov pravilan izgovor.