Neki običaji na našim vjenčanjima nisu u skladu s obrednikom

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Iz godine u godinu sve više modernih trendova ''ušlo'' je u svatove i vjenčanja na našim područjima.

Na pitanja poput ''Jesu li svi novi običaji u skladu s katoličanstvom i što je za zajedničkim životom prije braka?'' odgovore je dao karizmatični zagrebački studentski kapelan i salezijanac don Damir Stojić

Praćenje mlade do oltara

''Ljudi pitaju da tata vodi kćer do oltara, što je bilo nepoznato prije 30-40 godina, sad ima neka fora oko neke svijeće, kao zapale svijeću i čitaju neki pekmezasti tekst koji nema veze s našom vjerom, kao da se svijeća njima obraća, što nije loš tekst, ali to je upad, to je infiltracija u obredu. I sad najnovije je da polažu svijeću kod Gospina kipa. Nemam ništa protiv, ali to se sve mora odvijati nakon obreda, jer obrednik to ne predviđa'', rekao je don Damir gostujući u emisiji ''Božanstvena komedija'' na hrvatskoj obiteljskoj katoličkoj televiziji Laudato.

''Prvo pitanje koje postavljam mladencima je 'Jeste li ovamo došli slobodni?', kakav je to apsurd ako tata nju vodi - to potječe iz neke kulture prijašnje gdje žena nije bila svoja i ona nije znala put do crkve, nije imala svoju slobodu i tata nju vodi jer je ona u vlasništvu tate i predaje ju mladoženji'', dodao je don Damir.

On ističe da kada na lijep način to objasni djevojkama, one to jako dobro prime.

Ono što rijetki znaju je i činjenica da obrednik predviđa da mladenci ulaze zajedno, ali i da roditelji prate mladence do oltara što je jako lijep i simboličan čin.

''Mama i tata su ih vodili na krštenje, pričest i krizmu, a sada ih prate na vjenčanje što je lijepo'', ističe don Damir.

Karizmatični salezijanac kaže da prije obrede on dodaje nešto svoje osobno, a to je roditeljski blagoslov nad mladencima.

''Prije obreda kod crkvenih vrata pozovem mamu i tatu i zamolim ih da udijele roditeljski blagoslov, to je jedna situacija u kojoj su ganuti, tu se često dogodi izliječenje odnosa, reže se 'pupčana vrpca' i roditelji ih šalju, daju blagoslov. Obično očevi plaču za kćerkama, a majke za sinovima'', priča don Damir iz svog osobnog iskustva.

Poljubac za vrijeme mise

A što je s poljupcem za vrijeme vjenčanja? Svi smo se nagledali takvih scena u filmovima i djeluje romantično i kao jedan lijep čin, no ispostavlja se da poljupcu nije mjesto na vjenčanju.

''To je isto jedna hollywoodska infiltracija, kada gledate na televiziji 'Proglašavam vas mužem i ženom, sad možeš poljubiti svoju ženu', to apsolutno nema u obredniku, nažalost neki naši svećenici to rade, ne znam otkud, to je čak i jedna ponižavajuća stvar jer mi katolici imamo nešto bolje: Nakon obreda, pretpostavlja se, da muž i žena u prvoj bračnoj noći konzumiraju brak - bračni čin. Ovo kao poljubac, svi napeto gledaju... Nema ništa loše u tome, ali ne pripada tamo, nije to mjesto za to'', rezulutno zaključuje ovaj salezijanac.

Zajednički život prije braka?

Prema iskustvu don Damira Stojića, većina onih koji se odluče rastati živjeli su zajedno prije braka, što ne mora značiti da ima nešto loše u zajedničkom životu prije sklapanja braka.

''Svaki par koji se želi rastati pitam 'Jesu li živjeli zajedno?' i svi to potvrde. Vrlo rijetko se dogodi da netko nije živio zajedno, a da se rastane. Ne kažem da će svi koji žive zajedno prije braka rastati, ali mogu vam reći da velika većina koja se rastane je živjela zajedno prije braka, to je moje osobno iskustvo'', zaključio je u razgovoru za Laudato TV zagrebački studentski kapelan don Damir Stojić.