Njegov je dan udaran, a njegov san očišćen Mostar svaki dan

Tekst članka se nastavlja ispod banera

"Sve što je im'o od oružja to su srce, ruke i lopata", riječi su pjesme Zabranjenog Pušenja kojom su opjevali "junaka" svog tadašnjeg vremena, dotičnog Avdiju čiji je "dan udaran, a njegov san hiljadu tona za jedan dan".

Riječi te pjesme možemo poistovijetiti i s mostarskim "junakom", koji koristi isto oružje kojem možemo dodati još i metlu, a drugi dio navedenog teksta možemo promijeniti u "njegov je dan udaran, a njegov san očišćen Mostar svaki dan".

Radi se o Esi Šabiću, kako mu mnogi tepaju, prvoj metli grada Mostara, na što se on s ponosom nasmije.

Zaštitno lice mostarskih ulica

Eso Šabić rođen je u Mostaru 1971. godine i jedan je od devetero braće i sestara.

Odrastao u Franjevačkoj ulici gdje živi i danas, a kako kaže, prije rata preprodavao je ribu i radio sve što bi mu se ponudilo kako bi zaradio za obitelj. Majka nije radila, a otac je radio u predionici sve do rata.

1997. godine dobio je posao u JP Parkovi d.o.o. i od tog dana, pa sve do danas Šabić je postao zaštitno lice mostarskih ulica.

"Pravo da vam kažem, pošteni su ljudi, posebno ovi novi koji su došli. Dobit ćemo i sto maraka za Uskrs, rekli su i za Bajram, stvarno nemam ništa loše reći o tim ljudima", hvali nam Šabić trenutnu upravu JP Parkovi.

Zadovoljan je Šabić i s kolegama, jer kako kaže, i oni mu olakšaju posao - ne mora više pokrivati toliko terena koliko je pokrivao ranije.

"Zadovoljan sam ovom novom ekipom, rade i fini su ljudi", govori, te dodaje kako se sada puno bolje radi nego što se radilo prije.

"Borim se za sve ljude ovog grada"

Ističe, što primjetimo i sami, kako ljudi vide i cijene njegov rad.

"Mora bit čisto, da ljudi bolje dišu, eno govore mi 'Šabi ti otkako čistiš nema korone u ovom gradu' i tako ti je, moraju se ulice čistit da ovaj grad liči na grad", ističe on, te dodaje kako želi da svima bude dobro - "od starih do mladih, ja se borim za sve ljude ovog grada".

S ponosom nam pokazuje ulice za koje je zadužen i, ruku na srce, sve je onako kako nam i govori - nema papirića, nema lišća, sve je čisto.

Vodi Šabić i borbu s borovim iglicama koje nitko osim njega ne primjećuje i koje nikom osim njemu ne smetaju.

"Evo jutros sam ih pokupio, ali šta ću, čim puhne opet će isto bit i ja ću opet doć i pokupit ih, to je moj posao", govori odlučno.

Zdrav je, tvrdi nam, te ga ništa ne sprječava da obavlja svoj posao najbolje moguće i radit će, kako nam govori, sve dok je mlad.

Ima posla tko hoće da radi

Dok razgovaramo, ni u jednom trenutku nije 'zakukao' i rekao da mu je teško. Jedino, kako kaže, smeta mu što ljudi govore da nema posla i da nema novca.

"Prijatelju, ima krampa i lopata uvijek, ima posla tko hoće da radi. Ljudi kažu 'nema para', evo dođi u Parkove pa će bit i posla i para", naglašava nam.

"Radite i zaradite. Plaće su vam redovne, svi novi u upravi su fini ljudi i paze vas", kazao je.

Na one priče kako je nakada bilo bolje, te da je grad bio čišći, junak ove priče odlučno odgovara sa "ma kakvi".

"Sad je čišći nego što je ikad bio i bit će još čišći i ljepši. Sadi se i puno cvijeća, posadit će se i palme, Mostar će biti najljepši", dodaje Šabić koji tom prilikom upućuje riječi hvale gradonačelniku Grada Mostara i trenutnoj vlasti u Mostaru za koje kaže da ih "fino paze".

"Da nije Maria ne bi ni ovih pločica bilo. Prije je vazda bilo onih rupa pa mi uvijek cipele 'odu', promijenio sam preko 300 cipela zbog tih rupa, a sad je sve fino", tvrdi on.

Kaže kako im ne fali ni opreme, da je došla nova i kako su im obećali još dodatne opreme i alata kako bi im olakšali posao.

"Eto vidite, bit će svega, a prije kad se sjetim, ja sam iz svog džepa davao novac i kupovao najlone da bih mogao uraditi posao kako treba", govori nam.

"Cijenim te ljude i cijenit ću ih uvijek", odlučan je u pohvalama Šabić.

"Volim ljude, a vidim da vole i oni mene"

Teško je voditi razgovor sa Šabićem jer skoro da ne prođe ni minuta da ga netko ne prekine, ne pruži mu ruku i ne upita "kako si", dok on, ne odgovarajući na pitanje o svom zdravstvenom stanju odgovara s protupitanjem "kako si mi ti", uz osmijeh kao dodatak.

"Svi me znaju, ja volim sve ljude, a vidim da vole i oni mene, a kako neću bit sretan kad vidim da sad svi slikaju ulice i diče se čistim gradom", s ponosom govori.

Iako ima dijelove grada za koje je zadužen, ode kaže na svoju ruku i počisti ulicu za koju smatra kako se mogla očistiti bolje.

Raduje se i mostarskom sajmu kojeg će, nada se Šabić, upravo on čistiti i pripremiti.

"Išao sam prije i čistio prije, ali i za vrijeme sajma. Odem, pripremim, da to bude ekstra kad ljudi dođu", ističe Šabić i nabraja nam koje dijelove grada je sve pokrivao i uistinu, izgleda da ne postoji ćošak grada u kojeg njegova noga nije kročila, a metla pomela.

Što bi uradio da se zatekne na poziciji gradonačelnika Mostara?

Dok prolazimo ulicama sa Šabićem, pitamo ga bi li ikada htio raditi neki 'uredski' posao, no nismo se previše iznenadili njegovim odgovorom.

"Ne bih, nije to za mene, kakav ured, volim ja teren, teren je glavni", odgovara Šabić.

Pitamo ga i što bi uradio da se zatekne na poziciji gradonačelnika Mostara.

"Ja bih napravio fontane, sve bih zelene površine pretvorio u parkove za djecu - da imaju ljuljačke i klackalice, klupe i stolove, a na ta mjesta bih postavio kamere kako to ne bi nitko uništio, a postavio bih i po jednog policajca na svako od tih mjesta", odgovara.

Nije mogao izabrati ni najljepšu ulicu u Mostaru jer govori kako je svaka ulica u ovom gradu najljepša ulica.

"Nema ulice koju nisam čistio i svaka je najljepša kad se očisti, samo je treba održavati i paziti", ističe i dodaje kako mu u obavljanju posla smetaju nepropisno parkirani automobili.

"Tko će održavat grad ako ja odem na godišnji"

Svaki dan viđamo ga na ulicama, po kiši i po suncu, stoga ga pitamo postoji li vrijeme za odmor?

"Govore meni direktori 'Šabi što ne odeš na odmor', a ja njih pitam, 'pa tko će održavat ovaj grad' jer nitko ne može očistit grad kao ja", govori Šabić, a na naše čuđenje i dodatni upit "pa zar ti je bitniji čist grad nego tvoj odmor", bez razmišljanja odgovara "jeste".

"Ja sve ovo radim da ljudima bude bolje i sretan sam kad me ljudi zaustave i kažu 'bravo Šabi, svaka ti čast", dodaje ponosno.

Dok razgovor sa Šabićem privodimo kraju, naš fotograf mu objašnjava gdje će stati kako bi ga 'ulovio', a Šabić, uz blagu dozu stida pozira ponosno sa svojim "oružjem".

Na kraju pitamo ga, "pa Šabi, što ćeš raditi kad odeš u mirovinu"?

"Pa radio bih opet s tom ribom, ali bih i bacio pogled na ulice da vidim je li čist grad", zaključuje Šabić i ponovno nas uvjerava kako je "njegov dan udaran, a njegov san očišćen Mostar svaki dan".