O ljubavi, prirodi i raštiki: Francuskinja zaglavila u Mostaru

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Priroda, zelenilo, voda, biljke, životinje, ljubazni ljudi i projekti održivog razvoja su uspjeli jednu mladu, lijepu i nadasve simpatičnu Francuskinju zadržati u mjestu Humilišani kod Mostara. Sigurno ste pomislili da bi ovo mogla biti neka šala, da pored svih ljepota Francuske – Margot izabere provesti skoro godinu dana u ovom malom mjestu nadomak grada na Neretvi. Šala nije, ali priča je duga – kao i boravak koji se zbog koronavirusa produžio u odnosu na planirano. 'Zatočena' u Humilišanima mlada Francuskinja čeka smirivanje pandemije, povratak u svoju domovinu – a vrijeme provodi radeći na posjedu Udruženja građana Nešto Više iz Mostara u sklopu kojeg djeluje i socijalno poduzeće EkoDizajn. U BiH se i zaljubila, i nakon odlaska u Francusku – kaže da će se ponovo vratiti.

Što nakon faksa?

Priča je počela u momentu kad je Margot Coesnon iz francuskog grada Lille službeno u svojim rukama imala diplomu Fakulteta političkih nauka. Na tom fakultetu, kako nam je ispričala – završila je smijer Održivi razvoj i nije bila sigurna što bi konkretno mogla raditi. Kontaktirala je pojedine organizacije koje pomažu mladim ljudima u pronalasku projekata za održivi razvoj u inozemstvu i tako su joj predložili posjed permakulture u Bosni i Hercegovini, gdje bi mogla volontirati.

''Morala sam provjeriti gdje je BiH, jer nisam imala pojma gdje se nalazi zemlja. Onda sam vidjela gdje je i shvatila da nije baš blizu Latinske Amerike u koju sam željela ići, ali sam odlučila ipak pokušati. Rekla sam sebi otići ću na četiri mjeseca, pa čak iako mi se ne svidi – to je samo nekoliko mjeseci i mogu se vratiti kad poželim'', priča veselo za Bljesak.info mlada Margot.
Ali onda je poželjela da ostane duže i još duže, jer ljubazni ljudi, priroda i ukusna hrana su je oduševili.

Koronavirus u biljnom raju

''Prvobitno je to bilo četiri mjeseca, pa sam onda pitala da li mogu ostati još malo i ostala sam dodatna tri mjeseca. Onda sam trebala ići raditi drugi projekt u Ekvador, ali ja sam željela još ostati u BiH i tako sam ostala 10 mjeseci. Onda kad sam se trebala vratitu u Francusku, dogodio se koronavirus'', kaže Margot.

Koronavirus je tako njezin ostanak produžio za dodatna dva mjeseca. Naime, imala je zakazan let u ožujku, ali zbog pandemije i otkazivanja putovanja ostala je 'zatočena' u Humilišanima.

''Ostajem najmanje do lipnja. Tako da će 5. lipnja biti točno godina dana da sam u BiH'', priča nam Margot dok sjedimo u hladu na posjedu koji je pravi biljni raj.

Na posjedu u Humilišanima živi i radi, dok ne ode u Francusku. Svakodnevno hrani životinje, zalijeva biljke, sadi povrće i uživa u prirodi. U Bosnu i Hercegovinu se kaže zaljubila, a Mostar je za nju savršen grad.

Ljubaznost koje nema u Francuskoj

''Raditi sa biljkama je divno i spokojno. Nije stresno, kao kad imate šefa koji je tu stalno i radite na računaru u uredu. Sviđa mi se rad na posjedu, jer je ovo promijenilo moju percepciju toga što znači raditi i imati posao. Za razliku od Francuza u ovoj zemlji sam osjedila solidarnost među ljudima, ljubaznost i to je nešto što ne nalazim u svom mjestu u Francuskoj'', ističe Margot u razgovoru za Bljesak.info.

Osim u poslu s biljkama i održivim razvojem, Margot pomaže i sa odlaganjem smeća.

''Kad sam došla ovdje upoznali su me sa problemom odlaganja smeća i ja sam napravila projekt vezano za recikliranje otpada. Tako da sam kreirala projekt eko-recikliranje. Ja sam željela da imam iskustvo s 's terena', tako da kad dođem u ured znam točno kako je raditi 'na zemlji' i na taj način moj posao bi bio učinkovitiji. Sada uviđam, da ja zapravo možda ne želim raditi u uredu nego da moj angažman bude konkretan 'na terenu' – objašnjava mlada Francuskinja koja će za nekoliko dana proslaviti rođendan.

''25. rođendan slavim ovdje na posjedu za nekoliko dana. I bit će roštilj na hercegovački način i neka torta svakako'', veselo priča Margot i dodaje da joj francuska hrana uopće ne nedostaje – osim možda čokoladnog mousse-a.

Ljubav u BiH

''Volim hercegovačku hranu. Volim japrak i pitu zeljanicu. Ne volim pretjerano meso, ai ponekad volim pojesti ćevape. Uopće mi ne nedostaje francuska hrana, osim ponekad čokoladnog mousse-a. Volim sve što se može napraviti s raštikom'', s osmijehom kaže Margot koja još uvijek nije sigurna kada će se moći vratiti u svoju domovinu.

''U kontaktu sam s Francuskim veleposlanstvom u BiH, predložili su mi nekoliko puta povratak autobusom ali sam ja odlučila da ću pričekati sigurniji način za povratak kući. Pričekati ću da prorade avionske linije ili ću možda uzeti trajekt do Italije, pa onda dalje vlakom. Još uvijek tragam za pravim načinom, jer zavisi sve i od cijene – ja ovdje volontiram i nemam baš mnogo novca'', dodaje ova Francuskinja.

A čini se da će se vratiti i prije nego je mislila, jer osim ljubavi prema biljkama i prorodi – u Bosni i Hercegovini je pronašla i dečka. A kada je zaljubljenost u pitanju, onda kilometri razdvojenosti su najmanji problem.

''Voljela bih se opet vratiti u BiH što prije, moj dečko je odavde – i pošto je njegov rođendan u srpnju, htjela sam opet doći tada ali sada zbog koronavirusa nisam sigurna da li ću baš tada moći planirati povratak. Ipak vraćam u ovu zemlju definitvno'' – dodaje Margot za Bljesak.info.