Od nadarene rukometašice do pranja leševa: Nakon 20 godina napokon pod krovom

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nakon 20 godina života u neuvjetnim prostorima i kolektivnim centrima, nekada izuzetno nadarena rukometašica Spomenka Čečura (61) uselila se u svoju kuću.

Kako piše portal eSrebrenica, sudbina, ozljede i ratne okolnosti učinili su da umjesto sportske karijere Spomenka obavlja razne poslove kako bi zaradila i preživjela i da je među tim poslovima i kupanje i opremanje osoba umrlih u njihovim kućama.

Bivša rukometašica nedavno se iselila iz nelegalnog kolektivnog smještaja u staroj bratunačkoj građevinskoj školi i sa sinom Igorom uselila u novu montažnu kuću koju im je sagradila austrijska organizacija "Seljaci pomažu seljacima" BHB.

Majka-heroj protiv braka

U rodnim Hadžićima Čečura je kao djevojčica trenirala rukomet i kao vrlo talentirana prešla u beogradski "Radnički", te kratko igrala s poznatom i najboljom svjetskom rukometašicom Svjetlanom Kitić.

Bila je snažna i perspektivna za sport kojim se bavila. Međutim, lom i teška ozljeda ruke prekinula je njenu sportsku karijeru i nakon liječenja zaposlila se u Vojnoj pošti u Hadžićima.

Ubrzo se udala i rodila sina Igora, ali kaže da je brak kratko trajao jer je, zbog udaje za Hrvata, bio osuđen na popast - i od njezine i od muževljeve obitelji.

"Majka, narodni heroj Ljeposava Kovačević, nikada mi nije oprostila što sam se udala za Hrvata jer je govorila da se ona protiv njih borila u Drugom svjetskom ratu. I njegovi su bili protiv mješovitog braka. Razveli smo se sporazumno i civilizirano jer nismo imali snage boriti se da očuvamo brak u tim burnim predratnim godinama punim međunacionalnih tenzija i netrpeljivosti", prisjeća se Čečura.

Posao kuharice

Radila je u Vojnoj pošti kao kuharica i putovala je, jer je firma obavljala građevinske poslove na raznim gradilištima u tadašnjoj Jugoslaviji, ali i u Libiji i Iraku.

Kaže da je dobro zarađivala i prilično luksuzno živjela do rata koji je sve prekinuo.

Nakon rata sa nekoliko tisuća hadžićkih Srba iselila se u Bratunac, gdje počinje njen život u siromaštvu po kolektivnim centrima.

"Obišla sam nekoliko kolektivnih centara, mijenjala škole sa sinom Igorom, dok nedavno nismo dobili kuću u koju smo se uselili i konačno riješili brige o krovu nad glavom", pojašnjava ona.

Spomenka je, kako kaže, zahvalna Bogu i dobrim ljudima iz organizacija BHB i "Hiltija", te općini Bratunac.

Najčešće čisti

"Sada imamo svoju kuću i više se ne brinem za život jer sam navikla raditi razne poslove, od čuvanja djece, cijepanja drva, čišćenja njiva, do njegovanja starih i bolesnih osoba i kupanja umrlih", kaže Čečura.

Obavlja razne poslove da bi osigurala sredstva za život jer nije mogla da dođe do zaposlenja u nekoj firmi ili ustanovi. Najčešće čisti i sprema kuće i stanove, a brine i o starim bolesnim osobama i njeguje nepokretne.

Kaže da pošteno radi da zaradi i da se ne stidi poslova koje obavlja, ali da ju je sramota kada nema novca za osnovne potrebe.

"Zahvalna sam i zadovoljna jer sam nakon dvije decenije potucanja po školama konačno u svojoj kući uz koju imam nekoliko stotina metara kvadratnih zemljišta. Zasadila sam povrće pa neću brinuti o nabavci zimnice kao prethodnih godina i odmah je lakše", kaže Spomenka.