Osobe s invaliditetom nisu 'specijalci', oni traže jednake šanse

Tekst članka se nastavlja ispod banera

'Hrana iz moje kuhinje' naziv je manifestacije koju je danas organiziralo Udruženje Ržičnjak Los Rosales, u Centru za djecu i mlade s posebnim potrebama Los Rosales

Naime, radi se o završnoj manifestaciji projekta koji je imao za cilj podizanje znanja vještina i sposobnosti mladih osoba s invaliditetom starijih od 18 godina. Projekt je trajao šest mjeseci, a podržavalo ga je Federalno ministarstvo rada i socijalne politike.

''Članica sam udruženja Ružičnjak, i bila sam na radionicama samozastupanja i kuhanja. Mi smo danas ovdje samo za vas pripremili razna jela koja ćete probati,mi smo se trudili koliko smo mogli, nadamo se da će vam se svidjeti. U udruženje Ružičnjak idemo da naučimo razne stvari, kako govoriti o sebi, kako imati svoja prava i razno. Ja sam pravila čokoladne kuglice i pomagala u kuhinji'', rekla je za medije Azemnina Mehremić, članica udruženja Ružičnjak, sudionica radionice kuhanje.

''Ovo je finalna manifestacija u kojoj sudionici pokazuju koliko su osposobljeni da naprave jednostavna jela, ali kojima će sutra osigurati sebi bolji i samostalniji život. Ima poslovica 'nemoj mi davati ribu već mi daj pribor i da sam ulovim pa neću biti gladan'. Imali smo sreću da projekt nastavimo na projekt koje godinama podržava 'My right BiH', a to je podizanje kapaciteta ne samo organizacija već i pojedinih članova unutar organizacije i jedna od aktivnosti je bila radionica kuhanja'', rekla je za Bljesak.info Jasna Rebac, predsjednica Udruženja mladih "Ružičnjak-Los Rosales"

Unutar projekta 'My right' i onoga kojeg podržava Federalno ministarstvo, objašnjava Rebac, bilo je nekoliko radionica, a to su radionice samozastupanja, kuhanja, sportske radionice, kuglanja, plivanja itd.

''Naš cilj, bez obzira na vrstu radionica, jeste njihova spremnost i vrijednost koja proističe iz toga, a to je dokazivanje da osobe s invaliditetom mogu potpuno jednako i kvalitetno postići rezultate kao i svi drugi. Zato ovaj projekt ima posebnu važnost, napraviti hranu ukusnu, kalorički vrijednu, dopadljivu i za oči i za tijelo, i to je ono da bude cilj da osobe s invaliditetom mogu i znaju'', dodala je Rebac ističući da je najveća podrška u ovome da osobe koje ne sudjeluju u radionicama dođu i daju podršku u ovim radionicama, jer nikakva materijalna dobra i nikakvi novci nisu trošak podržati ih.

''Tim se često pravdaju oni koji donose zakon i odlučuju o njihovom životu. Jer doći i posjetiti takve osobe, pokazati da ih razumijete ne košta. Uvijek se nalazimo u situaciji da oni koji dižu ruke, a mi smo ih izabrali i poklonili im dio moći da donose zakone, još uvijek ne doprinose dovoljno poboljšanju života i još uvijek u HNŽ-u su debelo na marginama života'', rekla je Rebac, šaljući generalnu poruku ove manifestacije da 'osobe s invaliditetom nisu specijalci i ne traže posebne usluge, oni traže jednake šanse'.

''Sustav treba razumjeti da nam treba manje podrške My righta i Federalnog ministarstva, treba nam podrška lokalne zajednice i onih koji su najodgovorniji u sferama obrazovanja, socijalnog rada, socijalne politike, pristupu informacijama, sportskih aktivnosti i svega drugog kako za sve građane tako i za osobe s invaliditetom'', zaključila je.