Otkriven misteriozni grad u šumama Hondurasa

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ostaci džunglom prekrivenog "izgubljenog grada" koje su prije nekoliko stoljeća napustili pripadnici misteriozne civilizacije i o kome se pripovjedaju priče da je od zlata i naseljen "majmunolikom djecom", pronađeni su u kišnim šumama Hondurasa.

Tim američkih i arheologa iz Hondurasa, uz pomoć nekadašnjih pripadnika britanskih specijalnih snaga,tragao je za legendarnim Bijelim gradom poznatim i kao "Grad boga Majmuna" koji zapanjuje zapadne avanturiste još od 16. stoljeća i vremena osvajača.

Grad je bio dom nepoznatog naroda koji je živio prije tisuću godina i potom nestao bez traga. Za razliku od Maja, o ovoj prekolumbovskoj kulturi se toliko malo zna da čak nema ni ime.

Otkriće grada objavljeno je u magazinu Nacionalna geografija koji je poslao novinara i fotografa na ekspediciju. Arheolozi su proučavali i mapirali doline, planine i brežuljke u dubinama kišnih šuma Hondurasa u potrazi za piramidama i gradom, piše magazin.

Otkrili su i izvanrednu grupu kamenih skulptura koje su stoljećima ležale netaknute i dokumentirali ih, ali su ih ostavili u gradu. "Ovo pokazuje da i danas, u 21. stoljeću, ima toliko toga što možemo otrkiti o našem svijetu", rekao je vođa tima, arheolog Cristopher Fisher.

"Netaknuta priroda nalazišta je jedinstvena i ako bude sačuvano i proučeno kako treba može nam pružiti mnogo podataka o ljudima koji su tu živjeli", rekao je on britanskom Telegraphu.

Grad se nalazi duboko u regiji Moskita, prostranoj i gotovo nenaseljenoj oblasti sa močvarama, rijekama i planinama. Arheolozi su uz pomoć bivših specijalaca helikopterom stigli do zone gdje su vjerovali da se nalazi grad a potom nastavili pješice.

Oblast u kojoj je Bijeli grad nalazi se na putu krijumčara droge. Ekspedicija je odredila okvirno mjesto gdje se nalazi grad na osnovu snimaka iz zraka rađenih 2012. uz pomoć najsuvremenije laserske tehnologije koja je omogućila mapiranje tla kroz gusto rastinje. Tim je, piše britanski list, pronašao 52 predmeta na tlu i očigledno je da ih je mnogo više ispod zemlje, vjerojatno u grobnicama. Pronađena su ceremonijalna sjedišta, izgravirane posude ukrašene zmijama i lešinarima. Najupečatljivija je glava "čoveka jaguara", šamana u transu za koju se vjeruje da potiče iz razdoblja 1.000. do 1.400. godine.