Outovanje u Mostaru i BiH: Gay sam i bojim se to reći

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Danas se homoseksualnost tretira podijeljeno, neki je smatraju bolešću, a drugi ne.

Dok se u našem društvu još uvijek raspravlja oko 'uzroka' homoseksualnosti, rijetko tko se zapitao što zapravo te osobe prolaze dok i same ne spoznaju svoju orijentaciju.

Velika je stvar otkriti svoje najintimnije tajne okolini, a ono ima posebno značenje u životu lezbejke, gej muškarca, biseksualne i/ili transrodne osobe.

Coming out, outovanje, 'izlazak iz ormara' ili jednostavno, otkrivanje svoje seksualne orijentacije/transrodnosti drugima ili javnosti, je veliki trenutak.

Prva borba: Otkrivanje samog sebe

''Sam proces je bio jako dugotrajan i teško shvatljiv. Kada retrospektivno pogledam mogu se sjetiti trenutaka kada sam zaključila da mi se sviđaju djevojke, ali sam mislila da im se divim zbog njihove uspješnosti, ljepote itd… Sve je počelo u sedmom razredu osnovne škole, i provlačilo se kroz srednju školu i početak fakulteta, uvijek sam mislila da mi hormoni divljaju, a zapravo mi se sviđao isti spol'', rekla je za Bljesak.info M.I. iz Mostara, koja je za naš portal otkrila kako je tekao njen proces otkrivanja same sebe, ali i outovanja okolini.

''Kada sam imao 13 godina otkrio sam privlačnost prema muškarcima, no tada nisam znao što to znači. Potajno sam na internetu gledao slike muškaraca bez majica, tada nisam znao gotovo ništa o homoseksualizmu, a nisam bio siguran i jesu li to prolazni osjećaji'', rekao je u razgovoru za Bljesak.info J.D. koji se silom prilika preselio u SAD, no ni to društvo, kako kaže, nije bez predrasuda.

J.D. nam je otkrio kako je on imao dva coming outa jako važna u svom životu, prvi se dogodio kada je roditeljima rekao da je homoseksualac, a drugi se dogodio kao transekusalac samo nekoliko godina kasnije.

''Od malena sam se igrao s lutkicama i oblačio kao curica, nisam uopće znao što je transeksualac, sa svojim otkrivanjem kao gay, shvatio sam i da se ne osjećam ugodno u svom tijelu. Bio sam depresivan, imao sam grčeve po tijelu, česte gubitke pamćenja, i u razgovoru sa stručnjacima shvatio sam da su to sve stvari koje vuku jedna drugu. Odlučio sam primati hormone i otići na dvije operacije tj. orhiektomiju pa penektomiju, odnosno uklanjanje testisa i penisa. Kako je proces polako tekao i ja sam se počeo osjećati bolje, drukčije i sretnije. Konačno onako kako sam htio, slobodno. Promjene na meni se polako počinju vidjeti, ali pred pojedinima ih još uvijek moram sakrivati'', otkrio je.

Druga borba: Otkrivanje drugima

Čak i kada se 'oslobode' i spoznaju samoga sebe, pripadnici LGBT populacije i dalje se osjećaju zatočeno i zatvoreno, slažu se I.M i J.D., jer i dalje okolina ne zna za to, jer se pred njima, pogotovo pred članovima obitelji, ne mogu ponašati slobodno.

''Nakon što sam spoznala da sam lezbejka, prvo sam posegnula za internetom u potrazi istih osoba, iskustava itd. zapravo tada sam se prvi put outovala, tj ljudi su me upoznali kao takvu, što zapravo ne smatram outovanjem. Prva osoba kojoj sam rekla da sam lezbejka je moj bivši dečko, s kojim sam i dalje u super odnosu, te dvije prijateljice i to je to'', rekla je M.I., navodeći kako svojoj obitelji još uvijek nije rekla za svoju orijentaciju, ali da će to svakako uraditi jednog dana.

''Što se obitelji tiče često vodim rasprave s njima o gay osobama, njihovim pravima itd… Njihovi stavovi u odnosu na našu sredinu su libelarniji, ali i dalje nisu onako kako bi ja htjela da budu. To je djelomično iz neznanja i jer ne poznaju osobno nekoga tko je gay i stvaraju predodžbe o LGBT populaciji iz medija'', kaže M.I., dodajući kako bi joj u nekim stvarima bilo lakše da joj i obitelj zna jednog dana im želim reći, a to će uraditi kako joj dođe po osjećaju.

''Coming out kao homoseksualac dobro je prošao u usporedbi s coming outom kao transeksualac. Prijatelji i suradnici su me prihvatili, kao sestra i rođaci mojih godina. Kada sam rekao da sam gay svojim roditeljima, mama nije rekla ništa negativno, iako naravno, željela bi da je drukčije, dok mi je otac rekao da posjetim psihijatra. Od starijih nisam nikad čuo ništa direktno iako sam čuo kako misle da je to bolest. Coming out kao transeksualac je opet prošao ok koliko je mogao sa sestrom, suradnicima i prijateljima. Na poslu sam dobio i tange kao poklon i svi su me podržavali. Roditelji me nisu podržali, pogotovo jer nisu puno znali o transeksualcima. Nisam im ni rekao dok nisu saznali da sam imao orhiektomiju. Nažalost i drugu operaciju sam morao proći bez njih. Iako se i dalje ne slažu s mojim izborom, rekli su da se pazim okoline koja nas ne voli. Kad god dođem u BiH pazim što ću pred kim reći, iako uskoro neću morati ništa govoriti, pa ćemo vidjeti reakcije'', kaže J.D., te vjeruje kako je psihički spreman na reakcije okoline.

Sigurni iza zatvorenih vrata ormara

Razotkrivanje sebe čak i u najliberalnijim društvima, nije lagano smatra M.I.

''Kad pogledaš ženska prava prošlo je više od sto godina kako su žene dobile pravo na glasovanje, a ta borba nije ni blizu gotova, a pogotovo kada pričamo o nečemu što je relativno svježe kao LGBT, ovo je još uvijek problem pred kojim je dugačak put. Zakon u BiH i Hrvatskoj po mom mišljenju samo na papiru štiti prava LGBT osoba, kao i ostala ljudska prava, ali se u praksi ne primjenjuje'', kaže M.I. dodajući kako je u našem društvu prvo potrebno riješiti egzistencijalne probleme.

''Egzistencijalno pitanje najbitnije, to su osnovne ljudske potrebe. Ne mogu se točno sjetiti, ali gledala sam neko istraživanje koje je napravilo piramidu potreba i kako rastu ostvarenja društva i osobe tako teže ostvarivanju i ostalih segmenata. Primjerice nakon što se primarne razine ostvare, ljudi teže ostvarivanju ostalih pitanja primjerice zaštita okoliša, ljudskih prava… jer realno ako netko danas nema što jesti, neće mu biti bitno u koju će kantu za smeće baciti plastiku, staklo i sl… Primjerice, održavanje parade ponosa koja se bori za prava LGBT populacije bi samo izazvala bijes i frustracije koje nemaju veze s tim ljudima, što ja osobno ne bi preporučila dok se u društvu neke stvari ne poslože. Čak ni verbalne napade ili prijetnje ne bi prijavila, jer ne bi ništa dobila s tim. Previše razotkrivanja, radi ničega'', zaključila je.

Iako naše društvo još uvijek ne prihvaća lako postojanje 'drugačijih', otkrivanje okolini jako je važno jer doprinosi borbi za jednakost prava LGBT osoba, slažu se naši sugovornici. No, kako kažu razotkrivanjem se dobije 'osobni mir' i 'društveni nemir', stoga brojni i dalje ostaju sigurni iza zatvorenih vrata svojih ormara.