Ovaj bračni par ima sasvim neobičan biznis: Oni su lovci na naciste

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Obitelj Klarsfeld vodi jedan uspješan, ali poprilično neobičan biznis. Oni su lovci na naciste. Iako je prošlo 70 godina od kraja Drugog svjetskog rata, i dalje su jednako aktivni u traženju pravde za žrtve i one koji su preživjeli teror njemačkog SS-a i višijske Francuske.

Serge i Beate Klarsfeld, bračni par koji živi u Parizu, slavu su stekli time što su razotkrili Klausa Barbieja, poznatijeg kao “koljač iz Lyona”. On je bio šef zloglasnog Gestapa u tom francuskom gradu od 1942. do 1944. godine. Istaknuo se okrutnošću, deportacijama, masovnim uhićenjima i smaknućima te mučenjem zatvorenika. Nakon rata pobjegao je u Boliviju gdje se skrivao godinama, a Klarsfeldi su ga locirali 1971., nakon čega je uhićen i izručen Francuskoj. Uz Barbieja, ovaj bračni par je zaslužan za privođenje još desetak ratnih zločinaca, piše Guardian.

Iako Serge i Beate priznaju da su dani aktivnog lova na naciste za njih manje-više gotovi, i dalje imaju puno posla s dokumentiranjem holokausta u Francuskoj. U tome im pomaže i njihov sin Arno, po zanimanju odvjetnik. Upravo je on zaslužan za provođenje suđenja Mauriceu Paponu, bivšem šefu pariške policije, koji je 1998. osuđen na 10 godina zatvora zbog odobravanja zakona koji su doveli do deportacije 140 tisuća francuskih židova.

Sin logoraša i kći nacističkog vojnika

Klarsfeldi su osnovali organizaciju Sinovi i kćeri ljudi deportiranih iz Francuske. Serge je jedan od tih sinova. Kad je imao samo 8 godina, zajedno s majkom i sestrom sakrio se iza lažnog zida u njihovoj obiteljskoj kući u Nici kad je višijska policija došla i odvela njegova oca, koji je kasnije završio u Auschwitzu i nikad ga više nisu vidjeli. Njegov otac također se zvao Arno, i bio je židov porijeklom iz Rumunjske.

Beateina priča je malo drukčija. Ona nije židovka, nije čak niti Francuskinja. Rođena je u Njemačkoj, a svoj život je posvetila žrtvama holokausta iz osjećaja dužnosti. Njezin otac bio je protestantske vjeroispovijesti i bio je vojnik Wehrmachta, ali nije bio član Nacionalsocijalističke partije.

Beatein život je fascinantan. Počela je kao dadilja, a Sergea je upoznala na željezničkoj stanici 1963. On je, po zanimanju povjesničar, tada radio kao tehničar na televiziji, a bio je i pri kraju pravnog fakulteta. Njih dvoje su provodili sate pričajući o njegovim traumama iz djetinjstva, od gubitka oca do skrivanja na jugu Francuske. Zakleli su se da će dovesti sve počinitelje i one odgovorne pred lice pravde.

Zbog lova na naciste često u zatvoru

No, njihov rad nije bio samo istraživački nad gomilom dokumenata. Beate je 1968. upala na sjednicu parlamenta Zapadne Njemačke. Tamo je kancelara Georga Kiesingera pred svima nazvala nacistom, probila se do njegova mjesta i – opalila mu šamar. Zbog toga je osuđena na godinu dana zatvora. Odslužila je četiri mjeseca.

Ona i Serge proveli su godine u potrazi za Aloisom Brunnerom, nacistom koji je bio pomoćnik Adolfa Eichmanna, SS-ovog dužnosnika i jednog od glavnih organizatora i izvršitelja holokausta. Bili su uvjereni da je Brunner odgovoran za smrt 43 tisuće židova u Parizu, 66 tisuća u Solunu i 13 tisuća u Slovačkoj. Godinama je bio u bijegu, a Beate i Serge su otkrili da se skriva u Damasku, glavnom gradu Sirije. Tamo je radio za njihovu vladu i predsjednika Hafeza al-Assada. Beate je odlučila otputovati u Siriju; povezala se s Izraelcima, uzela je putovnicu obiteljske sluškinje, prerušila se u nju i u Damasku uspješno locirala Brunnera – skrivao se iza lažnog imena Georg Fischer. Predstavila mu se kao nacistkinja koja ga je došla upozoriti da ga Izraelci traže. Kad je on izrazio zahvalnost na tom upozorenju, bila je sigurna da je našla pravu osobu.

No, nažalost, Brunner je njen savjet shvatio vrlo ozbiljno i uspio je pobjeći prije nego su ga Izraelci uhvatili. Nikad više nije pronađen i krajem prošle godine je službeno proglašen mrtvim, iako se vjeruje da je davno preminuo. Beate je zbog svog lažnog predstavljanja uhićena u Siriji i nekoliko mjeseci kasnije deportirana je natrag u Francusku.

I Serge i Beate služili su zatvorske kazne zbog posla kojim se bave. Godine 1974. oboje su osuđeni na dva mjeseca zatvora zbog pokušaja otmice Kurta Lishkea, koji je tada radio kao sudac u Zapadnoj Njemačkoj, a za vrijeme rata bio je šef Gestapa u Parizu. On je bio odgovoran za operaciju u kojoj je 75 tisuća židova deportirano u logore, što je bila najbrojnija deportacija za vrijeme okupacije Francuske.

Prijetnje smrću

Klarsfeldi su ga željeli oteti i odvesti pred sud u Francusku, no njemačka policija je saznala za njihov plan i uhitila ih u trenutku kad su Lishkea trpali u auto. On je zbog tog zločina kasnije osuđen u Njemačkoj na 10 godina zatvora, no zbog lošeg zdravstvenog stanja oslobođen je služenja kazne i umro je u staračkom domu.
Posao kojim se Serge i Beate bave nije bezazlen. Godine 1979. ispod njihova auta podmetnuta je bomba, no srećom nitko nije nastradao. Nacistička organizacija Odesa preuzela je odgovornost za taj pokušaj likvidacije, a i prije i poslije tog incidenta Klarsfeldi su dobivali pisma u kojima im njihovi članovi prijete smrću, prenosi Telegram.hr.

Život i djelo Klarsfelda bili su inspiracija za igrani film koji je snimljen 1986. i u kojem je Farrah Fawcett utjelovila Beate. Oni su svoje živote posvetili poslu, ali od svih uhićenja za koje su zaslužni, tvrde da im je najveće zadovoljstvo donijela činjenica da su unaprijedili odnose između Francuske i Njemačke. Nijemci nisu htjeli izručivati naciste, a njihovi zakoni su priječili da im sude zbog zločina počinjenih u drugim zemljama. Bilo je potrebno punih 9 godina da Klarsfeldi isposluju izmjene zakona koje su to promijenile. Njihovi odnosi s predstavnicima njemačke vlasti su danas vrlo dobri; prijatelji su s njemačkim ambasadorom u Francuskoj, a Angela Merkel im je više puta javno čestitala na njihovu radu.