Ovaj drevni narod nema svoju državu, a broji 70 milijuna pripadnika: Njeguju kulturu staru 4000 godina

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Što imaju zajedničko Ramzes II, jedan od najslavnijih i najvećih egipatskih faraona, strastveni graditelj hramova i spomenika s desecima sinova i kćeri, Zinedine Zidane, umirovljeni, svojedobno najskuplji nogometaš na svijetu, te nogometni trener i Tinariwen, glazbeni kolektiv iz Malija koje se smatra predvodnicima tzv. pustinjskog bluesa?

Svi redom pripadnici su slavnih Berbera, drevnog i fascinantnog naroda fascinantne kulture. Narod Berberi, odnosno Imazigeni, kako sebe oni nazivaju, naseljava pustinjski dio Sjeverne Afrike. Upečatljiva tradicionalna odjeća i predivne rukotvorine njihov su zaštitni znak, no Berberi su mnogo više od toga. Vodimo vas nakratko u njihov nevjerojatni svijet.

"Slobodni ljudi"

Termin Berberi predstavlja skupno ime za narod koji nastanjuje saharsko područje sjeverne Afrike, to jest riječ je o "zajedničkom nazivniku" za niz tamošnjih plemena od kojih su možda najzvučnije Tuarezi. Berberi sami sebe nazivaju već spomenutim imenom "Imazigeni", što znači "slobodni ljudi" ili "plemeniti ljudi", a broje oko 70 milijuna pripadnika. Njihov je broj iapk teško točno procijeniti jer dio Berbera i dalje živi nomadskim životom. Imazigeni žive u Alžiru, Tunisu, Libiji, Egiptu, Mauritaniji, Maliju i Nigeru, no s jednom državom imaju "posebnu vezu".

Riječ je o Maroku, gdje čine čak 40 posto stanovništva, odnosno gdje ih živi oko 13 milijuna. U Alžiru ih je primjerice oko osam milijuna, a značajan broj bilježi i Francuska – dva milijuna. Što se tiče "berberskih gradova", ponovno se moramo vratiti u Maroko. Naime, od svih velikih sjevernoafričkih gradova, upravo Marakeš se može pohvaliti s najvećom berberskom populacijom, prenosi Putni kofer.

Kultura stara najmanje 4000 godina

Ime "Berber" u biti potječe od grčke riječi "barbaros", što je značilo barbarin. No, taj izraz u svom prvotnom obliku nije bio pogrdan, već se koristio za sve oni koji nisu govorili grčki jezik. Tek je kasnije ta riječ dobila uvredljiv prizvuk, a s tim su je tonom za pripadnike tog naroda koristili Rimljani, Francuzi i Arapi jer su ih smatrali neciviliziranima. Nažalost, bili su smatrani i građanima drugog reda. Takvo ponašanje bila je teška nepravda.

Naime, berberska kultura seže daleko u prošlost, stara je više od 4000 godina i bila vrlo živa mnogo prije dolaska Arapa koji danas čine većinsko stanovništvo na području koje tradicionalno nastanjuju Berberi. Mauritanija i Numidija bile su, kroz povijest, najpoznatije berberske države.

Muškarci brinu za stoku, žene izrađuju rukotvorine

Pripadnici Berbera danas se većinom bave poljoprivredom i uzgojem stoke, a tek manji dio njih su nomadi koji su nekada putovali Saharom s karavanama deva i prevozili dobra po trgovačkim rutama između mediteranske obale i subsaharske Afrike.

Uloge u berberskom društvu i dalje su, pogotovo u ruralnim područjima, jasno podijeljene – žena skrbi za obitelj i domaćinstvo te izrađuje rukotvorine (keramika, sagovi i nakit koji se prodaju na tržnicama), a muškarci brinu za stoku. No, mnogi Berberi u današnje vrijeme rade u gradovima, često u sektoru turizma.

Preuzeli Islam nakon osvajanja

Što se tiče vjerskog opredjeljenja, većinom su muslimani. No, to nije uvijek bio slučaj. Nekada je, naime, postojala i značajna populacija Berbera Židova, no oni su preselili u Izrael. S arapskim osvajanjima, Berberi su preuzeli i vjeru.

Negdje se strogo drže islamskih načela, negdje su još vidljivi znakovi ranijih vjerovanja. No, i dalje njeguju svoje specifične običaje, a česte su i tetovaže, dok je njihova tradicionalna hrana, primjerice kuskus i tajine, postala dio standardnog sjevernoafričkog jelovnika.

Neobičan festival vjenčanja

Jedan od fascinantnih berberskih običaja jest i festival vjenčanja koji se održava u Imilchilu u središnjem Maroku u rujnu, istodobno kada i žetva. Tada se pripadnici tamošnjih berberskih plemena okupljaju kako bi slavili legendu o jezerima Isli i Tislit. U biti, riječ je o legendi o nesretnoj ljubavi između mladića po imenu Moha i djevojci Haddi. Voljeli su se, no kako su pripadali posvađanim plemenima njihov brak nije bio moguć. Shrvani tugom oboje su plakali i isplakali jezera – on jezero Isli, a ona jezero Tislit.

Festival je prilika za flert, zaljubljivanje i sklapanje brakova i u biti ga karakterizira specifična koreografiju koja, među ostalim, podrazumijeva otmicu mladenke (moto glasi da mladu, ako je ne uspiješ oteti, ne zavrjeđuješ), kupanje mladenke u haljini u jezeru pred svima i dolazak mladoženje na konju, a ima tu i darova, među ostalim kruha promjera jedan metar koji tradicionalno pripremaju muškarci te međusobno dijele i blaguju obitelji mladenke i mladoženje.

Jezik sa samo tri samoglasnika

Zanimljiv je i berberski jezik, koji je danas glavni način identifikacije pripadnosti berberskom narodu. Izvori navode kako danas postoji 12 modernih inačica berberskog jezika, od kojih nijedno nije isključivo vezano uz drveno berbersko pismo koje je slično latiničnom pismu.

Jedan od berberskih jezika koji se govori u Maroku, Tamazight, navodno se pak bazira na 38 suglasnika i samo tri samoglasnika, a berberski jezici imaju veze i s germanskim jezicima jer je germansko pleme Vandali svojedobno vladalo područjem na kojem su oni živjeli.