Ovo je selo s najviše stogodišnjaka: Prate ritam prirode i imaju svoj Trg dugovječnosti

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Perdasdefogu izgleda kao i svako drugo sardinijsko selo. Ondje su predromanička crkva, središnji trg i šarmantne male prodavaonice, prenosi Hina.

Ni po čemu naročito upadljivo, reklo bi se, sve dok ne shvatite da ondje živi više stogodišnjaka na broj stanovnika nego igdje u svijetu.

Trg dugovječnosti

Čak se i jedan od trgova zove Piazza Longevità, Trg dugovječnosti. Sada je u selu devetero stogodišnjaka na 1780 stanovnika, što im kao rekord priznaju i u Guinnessovoj knjizi. To je otprilike pet puta više nego što ih ima u Hrvatskoj po istom kriteriju.

Najmlađa stogodišnjakinja u Perdasdefoguu je Annunziata Stori, koja je troznamenkasti rođendan proslavila u kolovozu.

Za sebe kaže da je "zdrava kao riba". Živahna i vesela, Annunziata ne pije nikakve lijekove i kuha minestrone s domaćim fregulama, sardinijskim tijestom.

Je li hrana tajna za dugovječnost mještana? Pietro Mereu, redatelj dokumentarca "Klub stogodišnjaka", kaže da su ljudi na istoku Sardinije teško živjeli, ali s mnogo manje stresa nego danas. Oni prate ritam prirode umjesto da stalno brinu o mobitelima ili elektronskoj pošti.

Rad na svježem zraku

Antonio Brundu potvrđuje da je zemljoradnja oduvijek ovdje bio glavni posao. "Ljudi su uvijek radili na svježem zraku", kaže Burdu, koji je sa 104 godine najstariji u selu.

Njegova je koža i dalje zategnuta i blago osunčana te mu samo manjak prednjih zuba ukazuje na dob.

Salvatore Mura, povjesničar i općinski vijećnik, kaže da nekoliko faktora može objasniti dugovječnost mještana. Jedno je genetika. Usto, jedu hranu koja je uzgojena "na udaljenosti od nula metara", odnosno u njihovim vrtovima.

Važno je i društvo. "Sve do zadnjeg dana okruženi su članovima obitelji. I to ih čini fizički i mentalno zdravima".

Svačiji stoti rođendan selo slavi zajednički. Ove godine ih više neće biti, ali moglo bi iduće.