Nabavite ovo ljekovito bilje i bolest vam ništa neće moći

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Cvijeće ne mora biti jedini ukras vašeg vrta ili balkona. Dajte prednost začinskom bilju, a posebno vodite računa da vam ove tri biljke uvijek budu nadohvat ruke i bolesti vam ništa neće moći.

Grijeh je da i jedna tegla stoji neiskorištena kada se u njoj može biti bosiljak, ružmarin ili peršin. Korist je sljedeća:

Bosiljak

Bosiljak ili kraljevska trava vezan je za različite kulture i vjerovanja. Riječ bosiljak (tal. basilico, engl. basil) dolazi od grčkog basilikon, što znači kraljevski i odražava poštovanje drevnih kultura prema ovoj biljci. Rimljani su ga poistovjećivali s ljubavlju i odanošću te se vjerovalo da će muškarac zauvijek voljeti ženu od koje primi grančicu bosiljka, prenosi Atma pozivajući se na Still.

U Indiji su bosiljak njegovali kao simbol dobrodošlice, a u ayurvedi jedna od vrsta bosiljka (tulsi, lat. Ocimum tenuiflorum) koristi se za liječenje mnogih bolesti – dijabetesa, astme, impotencije, bubrežnih kamenaca, neplodnosti i alergija.

Bosiljak je poznat po činjenici da ima jaka antioksidativna svojstva. Prema ORAC ljestvici sušeni bosiljak ima čak 61.000 jedinica.

Bosiljak je dobar izvor vitamina B6 i magnezija.

Istraživanja su pokazala da ulje bosiljka povoljno djeluje na imunološki sustav.

Svježi listovi i ulje bosiljka imaju antibakterijska i antiseptička svojstva te mogu se koristiti u liječenju infekcija.

Bosiljak možete koristiti i lokalno – listovi bosiljka stavljeni na rane sprečavaju bakterijske infekcije. Osim toga: 

snažan je antioksidans
ima antibakterijska svojstva
jača imunološki sustav
sprječava oksidaciju kolesterola
štiti srce i krvne žile
pomaže u borbi protiv infekcija
smanjuje upale uzrokovane artritisom

Uzgoj

Da biste uzgajali bosiljak potrebno vam je dosta vode, sunca i toplote i propusno zemljište. Krajem veljače i početkom ožujka, bosiljak se sije u tegle. Potrebna mu je toplota da bi niknuo i to do 15 stupnjeva.

Bosiljak se rasađuje u svibnju i može se uzgajati u posebnim teglama ili direktno u vrtu. Mnogi ga koriste kao dekorativnu biljku, koja zbog mirisa zna uljepšati svako dvorište.

Bosiljak u kulinarstvu

Za dobro zdravlje se savjetuje što više svježeg bosiljka u prehrani kao dodatak salati. Čaj od bosiljka je odličan lijek protiv prvih simptoma gripa ili prehlade. Inhaliranje nad čajem od bosiljka liječi upaljene sinuse.

Mirisni listovi bosiljka koriste se u mnogim kuhinjama i slažu se s različitim vrstama jela.

Da bi zadržali njegov okus, bosiljak dodajte jelu pri kraju. Kada god možete, izaberite svježi bosiljak, jer ima intenzivniji okus u odnosu na sušeni.

Slavu i prepoznatljivost u kuhinjama diljem svijeta, bosiljak je zaradio s Pesta Genovese, zelenim umakom od bosiljka, pinjola i parmezana.

Od svježe nasjeckanog bosiljka s češnjakom i maslinovim uljem možete pripremiti odličan bezmliječni umak, koji možete poslužiti uz razna jela kao što su tjestenina, riža i bruschette.

Od bosiljka možete pripremiti i jednostavni ledeni desert. Pomiješajte nasjeckani bosiljak s limunovim sokom, sokom šećerne trske i vodom te smjesu zamrznite kao kockice leda.

Kad se zamrzne, blenderom ih usitnite i poslužite kao ledeni desert u mediteranskom stilu.

Ili, napravite svježu, ukusnu i višebojnu talijansku salatu od svježeg bosiljka, sira mocarele i režnjeva rajčice.

Popijte osnažujući čaj bosiljka koji ste pripremili tako što ste nasjeckane listove bosiljka prelili vrućom vodom, ostavili stajati osam minuta i nakon toga procijedili.

Ružmarin

Ružmarin je grmolika biljka koja potječe iz mediteranskih krajeva, no danas se uzgaja širom Europe i u Americi. Ime je dobio po latinskim riječima ros (rosa) i marinus (more), u prijevodu ''morska rosa'', budući da na njegov rast povoljno utječe morski povjetarac koji prenosi vlagu.

Kroz povijest je ružmarin bio vrlo omiljen, a posebno mjesto među biljkama ima zbog simbolizma za koji je vezan. Više od tisuću godina je cijenjeni začin i prirodni lijek, kojeg su voljeli i grčki bogovi. U starom vijeku bio je posvećen Afroditi, božici ljepote i ljubavi. Stari narodi su bili dobro upoznati s ovom biljkom, koju je pratio glas da poboljšava pamćenje, pa su je grčki studenti stavljali na glavu kada su pripremali ispite. Bio je korišten za vjenčanja, ali i za sprovode, za ukrašavanje krovova crkava i za svečane dvorane, kao tamjan u vjerskim obredima i protiv uroka. U staroj Engleskoj ružmarin je bio simbol vjernosti, iz čega je nastao običaj da se na svadbi odjeća kiti ružmarinom.

Ružmarin i ružmarinovo ulje liječi skoro sve bolesti: koristi se kao analgetik, opušta i smiruje, odlična je hrana za mozak (stimulira kreativnost i produktivnost), koristi se protiv umora i stresa, potiče cirkulaciju.

Uzgoj

Ružmarin je drvenasta, višegodišnja biljka i može se razmnožiti ožiljenim grančicama. Za njegovo uzgajanje potrebno vam je dosta sunca, propusno zemljište i redovno zalijevanje. Iako voli toplinu, ružmarin će preživjeti oštre zime. Redovno ga obrezujte i uživajte u njegovom divnom cvijetu.

Ružmarinovo vino

Vino dobiva se tako što se otkinu mladice zelenog ružmarina te ih se prelije bijelim vinom. Nakon nekoliko dana smjesa se procijedi i spremna je za upotrebu.

Ružmarinovo vino stimulira mozak i živčani sustav, poboljšava cirkulaciju i rad bubrega te dobar je lijek za glavobolju.

Čaj ružmarina

Mladi vrhovi, listovi i cvijet mogu biti pripravljeni kao čaj, koji je dobar lijek za glavobolje, grčeve u želucu, prehlade i živčane bolesti.

Ukoliko patite od depresije, inhalacija pare čaja ružmarina će vam pomoći u liječenju.

Čaj ružmarina blagotvorno djeluje i na opuštanje mišića, probavne smetnje i menstrualne grčeve.

Mađarska vodica

Mađarska vodica koristi se za vanjsku primjenu, a služi za vraćanje vitalnosti paraliziranim ekstremitetima.

Ime je dobila po mađarskoj kraljici Elizabeti Ugarskoj, koju je kontinuiranom upotrebom potpuno izliječila.

Priprema se tako da se pomiješaju svježi vrhovi ružmarina u punom cvatu s alkoholom. Smjesa odstoji četiri dana a zatim se procijedi.

Mađarska vodica se pokazala vrlo korisnom u liječenju gihta u rukama i nogama, a primjenjuje se tako da se vodica snažno utrlja u kožu.

Ružmarin u kulinarstvu

Ružmarin se najčešće koristi u mediteranskoj kuhinji. U malim količinama, izvrstan je začin za juhe, pečenja i meke sireve.

Kako bi poprimilo aromu, u jelo se stavi stručak ružmarina, koji se poslije izvadi. Ružmarinom možete aromatizirati ulje ili ocat.

Zajedno s timijanom, origanom, majoranom i čubrom sastojak je čuvene mediteranske mješavine začinskog bilja – provansalske trave, koja se koristi u pripremi variva i jela s rajčicama.

Ružmarin pojačava aromu rajčice, bundeve, krumpira, patlidžana, graška i leće. Neki ne mogu zamisliti pečeni krumpir bez grančice ružmarina. Pečeni krumpir uz dodatak ružmarina, može biti samostalni obrok ili izvrstan prilog.

Peršin

Grančica peršina je više od ukrasa na vašem tanjuru.

Peršin je najpopularniji začin u svijetu, koji se može pronaći skoro u svakom supermarketu tokom cijele godine (naravno, najbolji je iz vlastitog vrta!). Ima delikatesni i osvježavajući okus i prekrasno lišće žarko-zelene boje, zbog čega je nezamjenjiv kao začin ili ukras za jelo. Toliko smo navikli na perišin, da često i ne razmišljamo o tome, da ovo nije samo začin, nego i biljka, koja ima visoke nutritivne vrijednosti i ljekovita svojstva.

Peršin sadrži dvije skupine posebnih sastojaka, koji su vrlo bitni za naše zdravlje. Prva skupina sastojaka sadrži prirodna eterična ulja, koja uključuju myristicin, limonene, eugenol i alpha-thujene. Druga skupina uključuje flavonide: apiin, apigenin, crisoeriol i luteolin. Osim toga, peršin je odličan izvor vitamina C, A i K.

Eterična ulja, koja sadrži peršin, posebice myristicin, štite od raka, posebice raka pluća, što je potvrđeno u istraživanjima.

Flavonidi, koje sadrži peršin, posebice luteolin, djeluju poput antioksidanata, vežući se za slobodne radikale i na takav način sprečavajući njihovo štetno djelovanje na organizam.

U istraživanjima se pokazalo, da ekstrakt peršina povećava antioksidacijski kapacitet krvi.

Osim flavonida, peršin je odličan izvor vitamina C i A (posebice karetonoida i beta-karotena), koji imaju važnu ulogu u zaštiti našeg organizma od mnogih bolesti.

Peršin je dobar izvor folne kiseline. Folna kiselina je bitna za mnoge procese, koji se odvijaju u našem organizmu, ali najviše je poznata po ulozi, koju igra u zdravlju kardiovaskularnog sistema.

Hrana bogata vitaminom C, poput peršina, pruža zaštitu od reumatodinog artritisa.

Uzgoj

Peršin se lako uzgaja. Sije se početkom s jeseni ili u rano proljeće. Ukoliko posijemo peršin u teglama ili u vrtu previše gusto, možemo ga i presađivati. Korijen peršina je izuzetno jak pa ga upravo zbog toga mnogi ljudi i uzgajaju. Shodno tome i biljka koja se presađuje vrlo će se lako primiti, jer je korijen vrlo prilagodljiv na presađivanje. Kada se peršin posije, potrebno je zaliti ga većom količinom vode.

Konzumacija i korisni savjeti

Najbolji učinak se dobije kada se jede svjež peršin uz salate.

Svježi peršin je bolji od suhog. Ako morate kupiti suhi peršin, birajte onaj iz organskog uzgoja.

Birajte peršin sa lišćem tamno-zelene boje. Izbjegavajte grane koje imaju žućkastu boju ili koje su uvenule – to je znak da su stare ili oštećene.

Svježi peršin možete pohraniti u hladnjaku, u plastičnoj vrećici. Ako je peršin uvenuo, pošpricajte ga sa malo vode, prije nego ga stavite u hladnjak.

Ako imate višak peršina, možete ga lako osušiti tako, da ga nasjeckate i ostavite na kuhinjskoj krpi. Kada se osuši, držite ga u dobro zatvorenoj staklenoj flašici na tamnom, hladnom i suhom mjestu.

Peršin možete i zamrznuti. Zadržat će svoj okus, ali će izgubiti hrskavost.

Peršin se može koristiti u skoro svim jelima – juhama, salatama, jelima od povrća i žitarica.