Povratak "multikulturalnog" čučavca u Njemačku

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Već odavno su i u najzabitijem dijelu Njemačke iz nužnika nestali čučavci. Ali problem je što su u arapskom svijetu "europski" nužnici nepoznanica, a i piktogrami i natpisi izbjeglicama ne pomažu mnogo.

S više od milijun izbjeglica je Njemačka doista doživjela, kako se izrazio ministar financija Schäuble, "rendez-vous s globalizacijom". Čak i uz najbolju želju za međunacionalnim razumijevanjem, doista su se susrele različite kulture. Hitno se organizira smještaj, poljski kreveti, odjeća, hrana, tečajevi njemačkog jezika i zdravstvena skrb za tisuće došljaka, ali očito su svi zaboravili jednu bitnu stvar - o kojoj je donekle i neugodno govoriti.

Jer nitko se nije sjetio objasniti im, kako to funkcioniraju nužnici u Njemačkoj. To je spomenuo gradonačelnik Hardheima, malenog mjesta na jugozapadu pokrajine Baden-Württemberg - i odmah se na njega osulo drvlje i kamenje zbog nesnošljivosti i nerazumijevanja za nedaće izbjeglica. On je "samo mislio" da je izbjeglice koji su došli u njegovu općinu potrebno i pismeno upozoriti da se, molim lijepo, u slučaju potrebe ne olakšaju tek tako u vrtovima, parkovima i iza živice.

Nehigijenski toaletni papir

Problem je doista kulturološke prirode: u mnogim zemljama Orijenta su "naše" zahodske školjke nepoznanica. Čak i u luksuznom okružju će tamo u zahodu biti postavljen "samo" čučavac. Zato su neke izbjeglice potpuno zbunjene, što da učine kad se susretnu sa "zapadnim" nužnikom, gdje je normalno sjesti i nakon nužde upotrijebiti papirni ubrus - što se u tom svijetu ionako smatra nehigijenskim, a temeljito pranje je moguće i uobičajeno samo s tekućom vodom.

Tako ima slučajeva gdje se doista iskušava granica tolerancije, kad se onda čuči na školjci ili se koristi nešto što se smatra najsličnije tradicionalnim čučavcima: na žalost, to su kabine za tuširanje. Tema je neugodna, ali to je i kulturološka činjenica: način na koji ljudi obavljaju svoju nuždu razlikuje se od kulture do kulture.

Manfred Nowak iz humanitarne udruge AWO iz Berlina, koja skrbi za oko 4.000 izbjeglica u glavnom gradu, glasno upozorava: takvih slučajeva nipošto nema jako puno, ali i priznaje da problem s nužnicima "svakako postoji". To uvelike ovisi i odakle dolaze izbjeglice. Na mnoga mjesta su već postavljene i "upute za korištenje" na arapskom, postupak korištenja "zapadnog" nužnika se detaljno objašnjava i piktogramima, ali u pravilu to nije način komunikacije koju ti ljudi uopće razumiju.

Sve je to potaklo Petera Fliegenschmidta da tržištu ponudi nov proizvod. Njegova tvrtka Global Fliegenschmidt iz Coswiga iz pokrajine Sachsen-Anhalt već godinama prodaje "obične" poljske nužnike, ali ovaj problem ga je ponukao da izmisli nešto novo. Rezultat je nešto što je nazvao "multikulturalna toaleta" (na naslovnoj fotografiji), nužnik koji se može koristiti i kao "običan" nužnik, ali i kao čučavac. Predstavio je svoj proizvod tek prije nekoliko dana, ali već ima mnoštvo zainteresiranih koji žele kupiti njegov proizvod.

Ako mora, onda samo "nečistom" rukom

Zapravo, do sad je ova tvrtka bila specijalizirana za mobilne nužnike koji su se i koristili na uobičajen način: "Oko 60% naših mobilnih nužnika se koriste na gradilištima, drugih 30% na javnim manifestacijama, na primjer na sajmovima i koncertima." Ali obzirom na mnoštvo izbjeglica, sad su humanitarne organizacije glavne mušterije, makar se i ovaj poduzetnik nada kako je to samo privremeno.

Sve u svemu, očito su tek ovi došljaci natjerali ovdašnje djelatnike humanitarnih organizacija da razmisle i o stvarima koje se u našem svijetu smatraju potpuno razumljivima. Tako čak postoji i web-stranica myreligionislam.com na kojoj se navodi čak 20 pravila, što i kako činiti "kad priroda zove". Tamo se jasno ukazuje da se nakon nužde treba oprati vodom, a ako vode nema, onda je i kamenje "prihvatljiv nadomjestak za vodu". Ako baš nema ničeg drugog, onda se obrisati može i rukom - ali samo i isključivo lijevom, "nečistom" rukom koju nakon toga treba dobro oprati. Isto tako se savjetuje ne razgovarati za vrijeme nužde, ne treba ni pušiti, a još manje čitati novine. U svakom slučaju, očito obje strane tu prolaze "rendez-vous s globalizacijom", prenosi Deutsche Welle.