Prehrambene navike: Eva Braun bila je ovisna o šampanjcu

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Američka autorica Laura Shapiro u svojoj knjizi „What She Ate: Six remarkable Women and the Food That Tell Their Stories“ opisuje šest potpuno različitih žena uz pomoć njihovih prehrambenih navika.

Među njima je i Hitlerova životna pratilja Eva Braun, što je mnoge začudilo, s obzirom da su ostale žene u knjizi bivša prva dama Amerike Eleanor Roosevelt, britanska književnica Barbara Pym, potom Dorothy Wordsworth, sestra britanskog pjesnika Williama Wordsworth, čuvena kuharica Rosa Lewis i urednica Cosmopolitana Helen Gurley Brown.

Shapiro se doduše distancirala glede Eve Braun u političkom smislu, ali je interesantna kao povijesna ličnost po pitanju svojih navika.

"Jelo i piće ona je promatrala kao sredstvo do cilja, a najvažniji cilj bio joj je održavati svoju vitku figuru", piše ona o Evi Braun.

Eva Braun bila je visoka i vitka blondina, plavih očiju. Reklo bi se, idealna žena za to vrijeme i pojam njemačke žene za Hitlera.

Mnogi se pitaju koliko je moralno pisati o dijetalnim navikama ljubavnice monstruma kakav je Adolf Hitler, zbog čije su zločinačke politike milijuni ljudi umrli od gladi.

Shapiro je stoga naglasila moralnu distancu između Eve Braun i ostalih žena u svojoj knjizi.

Njemica je živjela gotovo bez hrane, jer je uvijek imala na umu svoju figuru. Bila je depresivna, površna i opsjednuta samom sobom. Od jutra do večeri pila je samo pjenušac.

"Eva Braun je pobjegla u jedan nestvarni svijet snova, koji je gradila uz pomoć šampanjca", kaže Shapiro.

Kad je Eva Braun imala 17 godina započela je svoju praktičnu nastavu u ateljeu Hitlerova osobnog fotografa Heinricha Hoffmanna. Prvi put je tamo srela Hitlera, a bilo je to 1929. godine.

Hoffmann ju je poslao da kupi sendviče i napitke njegovim najboljim mušterijama i tada je čovjeku koji je od nje bio stariji 23 godine kazala ''dobar tek'' i zacrvenjela se u licu, što su bile prve riječi koje je uputila Hitleru.

Za nekoliko godina Eva Braun je već postala Hitlerova omiljena djevojka.

Unatoč činjenici da se u svome dnevniku Eva Braun stalno žalila na Hitlera, ostajala je uz njega. On je određivao vrijeme i mjesto gdje će se susresti, nije želio da se skupa pojavljuju u javnosti. Ponekad joj se tjednima ne bi javljao.

Tek nakon njezina drugog pokušaja samoubojstva 1935. godine preselila je u München i živjela u jednoj od kuća koje je Hitler kupio, a povremeno je boravila i u njegovoj rezidenciji „Berghof“ u planinama iznad Berchtesgadena. Eva Braun je tek 29.4.1945. postala njegovom suprugom.

Pošto je pjenušac bio jedan od katalizatora društvenih odnosa među nacistima, tako je Eva Braun uvijek imala pun podrum pjenušca Moët et Chandon. Hitler se starao o tome da njegova ljubavnica dobiva vrhunsku hranu i pića.

Ali, svih tih godina ona se uz Hitlera mogla pojavljivati samo u krugu ljudi od najužeg povjerenja Vođe.

Kad bi se našla u ulozi domaćice, njezin je dan bio uspješan. Jelo je za nju bilo nevažna stvar. Morala je sačuvati vitku figuru, smatrala je.

Nije voljela jesti kruh, a još manje slatkiše. Stoga se uznemiravala zbog Hitlera, koji je bio vegetarijanac i veliki ljubitelj pralina. Jeo je praline u neograničenim količinama kako bi umirio svoje živce. Eva Braun je u tu svrhu koristila more pjenušca.

Živjela je u jednome svijetu maštarija, a kad bi se balon kojim se okružila rasprsnuo, 'krpala' bi ga šampanjcem.

Pjenušac je pila uvijek i na svakom mjestu. Sama ili u društvu, posve nevažno za nju. Tako je bilo i na njihovoj svadbi u Hitlerovu bunkeru, gdje su si i oduzeli život.

Njezina opsjednutost ljepotom i figurom tijela pratila ju je i u smrt. Nakon što su 30. travnja 1945. u bunkeru objedovali tjesteninu, obukla je elegantnu crnu haljinu s ružama, što je bila omiljena Hitlerova haljina. Kako ne bi narušila bilo što od svoje ljepote, umjesto metka u čelo, kao što je učinio Hitler, birala je cijankalij tabletu.

Sva njezina životna priča bila je usmjerena prema jednome cilju - ostati vitka i dovoljno lijepa za čovjeka svoga života. Jelo je bilo posve nevažno, pjenušac je stvarao lijepu sliku svijeta i brisao sve one ružne za koje je znala ili jednostavno nije željela znati... Zato je na koncu radije birala smrt, nego život i pokajanje u nekom drugačijem svijetu.