Preminuo 'europski kralj obuće' Horst Deichmann

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Heinz-Horst Deichmann, milijarder i vizionar, liječnik i teolog za koga se govorilo da je ''europski kralj obuće'', preminuo je u Esenu u 88. godini i iza sebe ostavio 3.500 trgovina obuće ''rasutih'' u 23 europske zemlje i SAD, ali i poslovnu filozofiju u čijem centru je čovjek.

''Jedna firma mora služiti ljudima'', govorio je Deichmann, koji je gotovo iz ničega napravio sve, ali kome je vjera bila važnija od gospodarskog i poslovnog uspjeha.

''Na kraju mog života Bog me neće pitati koliko sam cipela prodao, već kakav sam bio kršćanin'', smatrao je ovaj njemački milijarder koji je, pored toga što je stvorio najveću prodajnu mrežu cipela u Europi, osnovao i jednu humanitarnu organizaciju za stotine tisuća ljudi u nevolji.

Deichmann, rođen 1926. godine u radničkom kvartu Esena, u Borbeku, imao je poseban osjećaj prema siromaštvu i siromašnima i njegova humanitarna organizacija "Vortundtat" (Riječ i djelo) koja u Tanzaniji i Indiji ima škole i bolnice, pružila je pomoć za najmanje 200.000 ljudi u nevolji.

Koliko je od svoje imovine izdvojio za siromašne, pokojni Deichmann nije precizno znao, ali je govorio da je donja godišnja granica bila pet milijuna eura i da je mogla biti i 10 milijuna - u ovisnosti od potrebe.

Deichmann je, kažu njegovi suradnici, ali i njegova djela, bio jedna izuzetna osobnost poslijeratnog vremena Njemačke, vremena i obnove i privrednog čuda i ekonomske ekspanzije i socijalne tržišne privrede na koju su i Nijemci i Njemačka ponosni.

''Kod nas se pare ulažu u firmu, a ne u osobni luksuz - govorio je Deichmann, čiji radnici u vrijeme surovog diktata kapitala i trke za profitom imaju privilegiju da uživaju i u takozvanim '' Deichmann - rentama'', ili u besplatnom zdravstvenom oporavku u Švicarskoj, ili da bez puno administriranja u slučaju nužde dobiju pomoć iz socijalne kase firme.

Deichmann je svojom poslovnom filozofijom pogodio u sami nerv sadašnjeg doba i krenuo u visine, tako da je danas u Njemačkoj svaki peti par obuće kupljen upravo u trgovinama '' Deichmann ''.
Njegova poslovna filozofija bila je da najširem sloju društva ponudi dobre cipele po povoljnoj cijeni i uz moderan dizajn, čime je ''pogodio živac'' suvremenog kupca, što mu je otvorilo vrata uspjeha, a vrećice s velikim, slovom D na zelenoj pozadini postale su realnost i radost milijuna ljudi širom Europe koji su u svom ''tankom proračunu'' mogli sebi i svojoj djeci priuštiti novu obuću za svaku priliku.

Za Deichmanna se kaže da je bio jedan od najsposobnijih gospodarstvenika, premda na početku nije puno toga ukazivalo da će od male šusterske radnje svog oca, on - tada već liječnik i teolog - napraviti uspjeh, koji je započeo pedesetih godina, prenosi Tanjug.

Njegova firma danas ima 35.000 zaposlenih i prošle godine je prodala 167 milijuna pari obuće.

Deichmann je kao veoma mlad bio na istočnom frontu, gdje je ranjen.

Poslije rata i rane smrti oca, mladi Deichmann koji je sebe često i u dubokoj starosti nazivao ''sinom obućara'', pomagao je majci i pokazivao poduzetnički duh koji ga je vodio naprijed. On je, naime, neposredno poslije Drugog svjetskog rata promovirao sandale od pluta i materijala za padobrane i osnovao burzu polovnih cipela.

Biznismen koji je, kako se priča, žene prvo gledao u cipele, a zatim u oči, imao je do posljednjeg dana svoj biro u centrali firme, gdje je redovno dolazio.

Deichmann se 1999. godine povukao sa čela firme i, kako priliči u obiteljskom svijetu, svom sinu Heinrich ostavio da upravlja imovinom, vrijednom oko 3,6 milijardi eura.

Za Deichmanna se kaže da je bio obiteljski čovjek, bez skandala, cijeli život oženjen jednom ženom, učiteljicom Ruthe Deichmann s kojom ima tri kćerke i sina, koji su izrodili brojnu unučad.

Deichmann je bio veliki ljubitelj klasične glazbe, a za svoje poslovne uspjehe i ljubav prema čovjeku nagrađivan je brojnim nagradama i čak počasnim doktoratima i profesorskim titulama - bio je i honorarni profesor Sveučilištaa Ben-Gurion u Izraelu.